Aber koga ćete?

Nikada prije u suvremenoj, samostalnoj i međunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini izbori nisu bili nepoznanica koliko sada. Mada ja najiskrenije sumnjam da se izbori i sada ne mogu namještati, naime, potvrdila nam je to američka veleposlanica u Grčkoj Kimberly Guilfoyle, nakon što se prije nekoliko dana popila koja čaša viška pa je javno izrekla ono što smo mi naslućivali i tako i tako.

 - Možemo to učiniti bilo kojoj zemlji, možemo to učiniti sada i ovdje - kazala je opunomoćena i ovlaštena Kim.

Tri kite cvijeća

Iskreno sam razočaran u sve kandidate za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Inače osobno ne glasam po nacionalnom ključu, glasam za osobu kojoj želim pokazati povjerenje, ali ove godine sve je o'šlo u šprdnju. Ujedno je to i najbolji dokaz da je Bosna i Hercegovina spremna za jednog predsjednika, biranog izravno ili neizravno, koji će se morati svojim radom dodvoriti svakom od tri naroda, ali to je priča za neki drugi dan, priča o nacionalnom povjerenju i međusobnom pomirenju i ne znam ti ni ja što sve ne.

Među Hrvatima, ili budimo točniji, među kandidatima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH imamo tri roga u vreći. Slaven Kovačević nije moje povjerenje imao ni dok je bio Srbin, a još manje sada, ali i da ga je imao, izgubio ga je onog trenutka kada je izvalio da su Hrvati vršili agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Prvo, postoje međunarodni ugovori između tadašnjeg vodstva Hrvatske i BiH, a drugo, moj otac, koji je kao pripadnik HVO-a prošao i bunu i bunicu po BiH sigurno nije došao odnekud sa strane, nego je kao pater familias branio moju guzicu, tada premladu da bih samostalno nosio pušku.

Dalje, Zdenko Lučić je očito najnemirniji član poznate ljubuške obitelji, jer ono što kaže jedan dan, drugi dan popljuje. 'Padobranac' je sasvim dobro shvatio tko je njegov protivnik, Dragan Čović, koji je iz HDZ-a BiH izgurao sve u čiju se podršku nije mogao zakleti na Bibliju, a među njima i neke prilično sposobne i meni drage političare. Ali se Lučić potrudio da se protiv Čovića bori na tako prizeman način, da ću se ja radije skloniti, nego da se sutra moram pljunuti u vlastita usta, kad se jednom pokaže da Dragan nije sin čistačice. Uostalom, i da jeste, ne biramo valjda ljude po tome tko je iz koje obitelji, ili ne daj Bože, tko je kakvih krvnih zrnaca ili boje i teksture kože.

A ova koja je naizust naučila Draganove floskule, Darijana Filipović, na žalost je od silnog učenja pomiješala i Kapital i Draganovo naravoučenije i Djela apostolska i počelo joj se od učenja miješati pa lupa "vi ste sol zemlje"... Nitko vjeru ne smije petljati u političke pamflete, jer u pitanju su svete riječi koje se lako izokrenu i onda dobijemo križarske ratove ili sukob SAD-a i Irana, zasnovane na pogrešno protumačenim porukama Odozgor.

"Ljubi, i čini što hoćeš" (sveti Augustin) je jedina vjerska poruka koja je dobrodošla u državu i suvremeno društvo.

Četiri, a zapravo dva

Pritom mislim i na citiranje drugih vjerskih izvora. Pa ne mogu ja vjerovati kandidatu koji kaže da je socijaldemokrat, a onda mi na skupu citira misli iz Hadisa, isto kao i Darijana, čini mi se da je štreber Denis Bećirović također toliko spremno učio ove četiri posljednje godine da se i njemu sve pomiješalo kao i Filipović, i engleski i pravna terminologija i država i vjerska učenja Prorokova. Takvo što je nedopustivo i da ne moram ponovno citirati svetog Augustina... znate i sami, pravilo je isto i ovdje.

Nadalje, njegov glavni protukandidat Bakir Izetbegović, koji se ponaša u najmanju ruku kao mali šerijatski vođa, koji je samim rođenjem naslijedio svu mudrost i pravednost i dobronamjernost njegovog oca. Isto pravilo kao i u slučaju 'padobranca', ljude ne cijenimo po tome tko se rodio od čistačice, a tko od oca nacije, i svi smo tabula rasa na početku, pa onda sami gradimo svoje mjesto pod suncem. A Bakirovo mjesto gradi ponajviše Sebija i ne lajkam to. Jednostavno je tako.

Preostala dvojica su još jednom izabrali pogrešno mjesto i vrijeme. Semir Efendić otima glasove 'štreberu' Bećiru, njegova je stranka već ranije implodirala i sada egzistira kao pulsar, povremeno bljesne i uglavnom ne s dobrim rezultatima. A Fahrudin Radončić, uvijek ima dobru spiku, ali već sam mu jednom pokazao svoje povjerenje i izgubio je krajnje smiješno, s oko 3000 glasova zaostatka, ne pada mi na pamet pokušavati tu vratolomiju ponovno, nisam kaskader.

Tako, uglavnom, razumijete moju dilemu za izbor Miss BiH ili člana Predsjedništva, jer obje funkcije su jednako besmislene za rješavanje ključnih problema prosječnog stanovnika Bosne i Hercegovine.

A ovi ostali?

Što se stranaka tiče, tu su stvari sasvim drukčije. Kao što sam se uvijek dosad vodio, onaj tko je bio na vlasti i nije napravio ništa korisno, a pod korisno mislim neki snažan iskorak, jer nama ovdje ne treba neka mala stvarčica, nego radikalni preokret misli i djela... Dakle, samo oni koji nisu imali priliku da budu na vlasti trebaju razmišljati o tvojoj i mojoj podršci. Znate, stoga, koje stranke apsolutno ne mogu dobiti moje povjerenje, čak i kad se radi o pojedincima koji se čine u redu, čak i kad se radi o pojedincima koje poznajem.

Tko može dobiti moje povjerenje? Poznajem dovoljan broj ljudi koji su bili aktivni, glasni, dosadni, koji su se uredno javljali na pozive svakog građanina koji je dosad trebao pomoć. Znate i vi tko su, makar meni moja funkcija ne dopušta da ih imenujem bez kršenja pravila moje kuće ili moje struke.

Dakle, i vama savjetujem da birate ljude koji su među vama, koji su vam priskakali u pomoć kad je to trebalo. Mnogi od njih imali su dobre prijedloge koji nisu prošli jer nisu imali zaleđe vladajućih. Stoga, ako čak i imate nekog susjeda iz, recimo, kao primjer, da su iz SDP-a ili SDA ili HDZ-a BiH, recite im slobodno zašto im nećete dati svoj glas. Dajte ga onima koji priliku zaslužuju. Da nam pokažu da misle napraviti ono zbog čega smo i tražili njihov angažman na prvom mjestu.

Dakle, da ih ja ne prozivam jer na to nemam pravo, ali vi znate koji su to ljudi u vašoj lokalnoj zajednici. A vjerujte, sigurno nisu neki političari iz dosad vladajućih stranaka, oni zaslužuju strogu žetvu onoga što su posijali. A posijali su samo razdor i tišinu... tišinu između susjeda, uzrokovanu forsiranom podjelom po mjestu rođenja, krvnoj slici, teksturi i boji kože.

Što se tiče susjeda iz manjeg, ali ne i najmanjeg entiteta, s njima ne dijelim ni izbornu jedinicu ni probleme ni želje, samo onu da nam bude bolje. Pa neka se potrude ispuniti to na svojim listićima. I onda ćemo, što da Bog i sreća junačka! (nije vjerska, parafraziram Jelačića).