Nije to naš rat

Nema u suvremenoj književnosti, a vjerojatno niti u ljudskoj povijesti primjera kakav je Bosna i Hercegovina pa možemo odmah da pređemo na stvar, jer Top lista nadrealista ili Državni posao ili Crni Gruja samo su puka sjena domaće realnosti.

Otvaranje žandarmerije ili kako će se već zvati Republike Srpske. Jer svaki vožd koji drži do sebe ima oklopnog despota i žandarmeriju. Potpuno nemoćan da oformi rezervni sastav policije, Mile urušava i posljednji stup građanske sigurnosti u entitetu izdvajanjem pododjela policije u žandarmeriju.

Struka je jasna, nije ništa sporno u vojno-policijskoj praksi da postoji odred žandarmerije, ali je nejasno čime će se baviti ovaj sigurnosni pododjel. Ne bi bilo loše da kontrolira dotok migrantske populacije, ali već odavno znamo kako Srpsku to ni najmanje ne zanima, to nije njihov problem, nego problem Federacije BiH.

Ne bi bilo loše da se bori protiv organiziranog kriminala, ali mi već imamo SIPA-u, a s druge strane, itekako dobro znamo kako se čuvaju strukture kroz slučaj Pravde za Davida. Ostaje samo jedan segment neupotrijebljenih despota koji može objasniti potrebu za žandarmerijom – kako već rekoh, da čuvaju sigurnost vožda. Istaknuto je kako će 1000 policajaca imati redovita primanja i baš mi nekako izgleda da je riječ o još jednoj vojnoj paradi tri u jedan – 1. prkosi Bošnjacima, 2. čuva vožda i 3. skreće pažnju javnosti s informacije da su Rusi rekli kako se bajkoviti projekt izgradnje kaskadnih hidroelektrana na donjem toku Vrbasa ipak ne isplati, čime se svrstava u još jedan nemogući projekt poput Gornjih horizonata koji, ako ih ikada realiziraju, onda mogu raseliti i ovo malo ljudi što su ostali u Hercegovini.

Napuhalo priču

Kako je parada kiča samo zavaravanje javnosti i kako predstavnici vlasti ne kontaju gdje žive, tako se i vijesti u Federaciji Bosne i Hercegovine dijametralno razlikuju od bratskog entiteta. Pobune medicinskih radnika širom zemlje – ljudi vide da čak više ne moraju niti odseliti iz Bosne i Hercegovine, eventualno vikend-nomadi u Republici Hrvatskoj imat će bolje plaće, ugodnije radno okruženje, imat će sav repromaterijal, neće nedostajati gaze, andola, cjevčica za intubaciju djece, reagensa... Činjenica da Sarajlije pooštravaju štrajk samo govori da ih nitko na vlasti ne doživljava.

Nitko ne doživljava ni običnog čovjeka – masovne pobune zbog regionalnih deponija, pritom ne govorim samo o Mostaru, a i kada govorim, je li, ovi što napuhuju situaciju nikako da kažu da je ipak čimbenici sadašnjih stranaka vlasti oni koji su i davali odobrenja da se grade kuće preblizu deponiji Uborak, nisu ljudi sami rekli, eto mi ćemo na deponiju, da je u pitanju groblje, još bi se čovjek i prevario živjeti pored tihih susjeda, ali pored smrdljivih teško da itko sam poželi.

S druge strane, ako i jeste nova deponija fer i poštena, zato se uopće varalo pri dobivanju dozvole od resornog ministarstva, zašto su dozvole izdavane za nepostojeću deponiju, zašto se sada poništavaju  dozvole ako je sve u redu i ako već postoji ta alternativna lokacija u općini Stolac, eto što je nitko ne smije upotrijebiti?! No mostarske prosvjednike za čistu okolinu, baš kao prošloga petka mladost u prosvjednoj šetnji, nitko ne doživljava na vlasti.

Napakovalo im

Kad pogledate vlast, ovo je prva vlast koja nije izišla iz tehničkog mandata na prvi rođendan. U Federalnom parlamentu nedvojben odgovor iz Stranke demokratske akcije: kriva je oporba. Nesposobna oporba dovela je do blokade MAP-a i Vijeća ministara i Federalne Vlade i Izbornoga zakona BiH i Rifata ne može maknuti iz kuhinje.

Najvažnije je pitanje u Federaciji BiH koga Mile paravojnog organizira, kao što je najvažnije pitanje u Republici Srpskoj hoćemo li u NATO. Samo mazanja očiju. Turci hoće da nam plate autocestu, mi zakočimo projekt. Kanađani nam daju program za praćenje medicinskih usluga, mi desetljećima implementiramo projekt.

Najbitnije je zamazivati oči javnosti, primjerice, posljednjih dana tehnička Vlada uvjerava da neće propasti Arcelor Mittal, isto kao što je svojedobno tehnička Vlada uvjeravala kako neće propasti Aluminij – iste noći mu ugasili električnu energiju.

A kaže posljednjih dana Međunarodni monetarni fond da ne može se neko društvo zvati kapitalističkim, ako većina zaposlenih radi u državnoj službi. Postoje samo dva suvisla odgovora – ili je „netko” fulio tranziciju k'o prazan gol ili naša vlast živi u paralelnoj dimenziji ili jednostavno – nisu sasvim svoji doma. A ako netko nije sasvim svoj doma, neuračunljiv je i treba na liječenje, a ne na funkciju.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.