Leti leti leti kredit

Svojedobno je Elon Musk slovio za inženjerskog genija koji će osloboditi svijet svih ograničenja: oslobodit će javno mišljenje, izbrisati ekonomske granice, prelomiti ograničenja koja naši organizmi imaju prema samom Svemiru. U oči javnosti je upao kao tvorac Paypala, kojega praktično svi koristimo u ekumeni, za trgovinu i prijenos novca od A do B.

Već iz same te činjenice, dalo bi se povjerovati da je riječ o iznimnom intelektualcu. Sve ono što je činio dalje, izgledalo je nelogično, nevjerojatno i krajnje oslobađajuće. Tvornica bacača plamena za kućnu upotrebu, električni automobili, istraživanje Svemira i na kraju najdruštvenija od svih društvenih mreža – Twitter.

No iluzije o utopijskoj nesebičnosti lako se razbiju kada stvari detaljno pregledate. Tako je sa svim stvarima, od onih naručenih s AliExpressa do odjeće iz Zare. Sve je to prepuno sitnih, sitnih propusta koji utječu na strukturalnu dugoročnost proizvoda, a koji su tu ponajviše radi uštede, čitaj zarade.

Elon Musk je ranijih mjeseci kupio Twitter, nikako svojim novcem, već posuđenim, a sve se više čini da ga ne planira nikada ni vratiti. Što se tiče svemirskog istraživanja, slanje automobila u orbitu je totalna glupost i ničemu osim marketinga ne služi. Opet, kad su u pitanju automobili, korisnici Tesle, autoentuzijasti pa čak i auto-moto novinari kažu da je bilo koji Tesla poput autića na daljinski upravljač – potpuno izostaje veza vozača s cestom, a o voznim karakteristikama uspoređenim s bilo kojim drugim plug-in automobilom – tu nema nikakve veze, kineska Ora je daleko više automobil nego će Tesla ikada biti.

No osim zloupotrebe imena genija srpskih korijena rođena u današnjoj Hrvatskoj, Musk čak nema ni pretjerane veze s Edisonom. Naime, Musk je rođen u bogatoj obitelji vlasnika rudnika u Africi. Prevest ću vam to – to su vam obitelji nasljednice kolonijalista, robovlasnika i uzurpatora tuđeg rada. Već od tog detalja sve ostalo što je Musk eventualno i učinio za oslobađanje društva u filozofskom ili znanstvenom ili ekonomskom smislu je besmislica. Pa čak je i Paypal od nekada savršene službe za prijenos novca danas postao istinski porez, pored onog državnog, budući da vam pojede deset do dvadeset posto bilo koje transakcije preko Interneta.

I mi Muska za Teslu imamo

E sada da povežemo Muska s našim društveno-ekonomskim genijima. Svojedobno je Milorad Dodik slovio za osloboditelja bosanskohercegovačkih Srba od posljedica Miloševićeve velikosrpske ideje, od lidera koji će Srbe izvesti na pravi put, u 21. stoljeće, gdje će se ekonomski osnažiti, politički pluralizirati i ideološki unaprijediti. Socijaldemokrata koji je pozivao na procesuiranje ratnih zločina jahao je na valu američke ilitiga međunarodne podrške.

Danas je Dodik čovjek koji je dijelom programske koalicije bez repa i glave, koja će navodno uvesti našu zemlju u Europsku Uniju. Pa ipak, lampice upozorenja pale se baš kao i kod Muska, na svakom koraku.

Prvo, njegova retorika je otvoreno proruska, ne u smislu šupljačine kakvom nas obasipa lider bh. Hrvata, nego neskriveno, od lenti svetog Đorđa do pozivanja na separatizam čim mu se ne ide niz dlaku. Što se tiče njegovih dobrih ekonomskih praksi, o poslovanju i ekonomskom uspjehu na prostoru Srpske ne može niti sanjati nitko tko nije povezan s SNSD-om na ovaj ili onaj način, a je li, to potvrđuje u najnovije vrijeme slučaj Stanivuković i raskol u PDP-u. Od ekonomske priče Dodik je danas zagovaratelj oporezivanja i čak kažnjavanja svakoga tko se bavi rudarenjem kriptovaluta, kao da ti ljudi već u startu uredno ne plate porez na tehnologiju, Internet, električnu energiju, hlađenje i slično. Povrh toga, baš kao Elon Musk, i Dodik je majstor za uzimanje kredita bez pokrića koje vjerojatno nikada i ne planira vraćati.

Naime, svi se dobro sjećate kako je samo prije nekoliko mjeseci SNSD pustio najveću emisiju obveznica Republike Srpske od njezina nastanka. Niti se zna kome je prodao Srpsku, niti pod kojim uvjetima. Novcem koji je tada dobio Milorad nije pokrenuo projekte za razvoj Srpske, šta znamo, pokrenuo kapital za Buk Bijelu, napravio taj aerodrom kod Trebinja, izgradio ne znam, krak autoceste ili pruge prema Srbiji ili Crnoj Gori, opremio granične terminale, bilo što. Mile je od tog novca pokupovao umirovljeničke glasove i vrlo vjerojatno biračke odbore tako da na krajnje sumnjiv način može pobijediti na izborima Jelenu Trivić.

Sada, već pišu brojni ne-SNSD-ovi mediji, pokušava doći ne samo do sredstava i blagoslova za hidroleketranu Buk Bijela i plinovod prema Srbiji i tu famoznu zračnu luku koja se po uspjehu može mjeriti samo s epskim uspjesima Zračne Luke Mostar, nego Mile sada pokušava iskoristiti Bosnu i Hercegovinu kao materijal za prodaju novih obveznica i uzimanje novih sumnjivih kredita.

Šuška se o kreditu kod Mađara, koji samo prevrću novac od Europske Unije.

Iste one Unije koju posljednjih dana potresa ekonomski skandal u samom srcu Brisela, iste one Unije koja je zamijenila Schengen za poslušnost Hrvatske u nimalo lijepoj misiji obuke Ukrajinaca. Kažem, nimalo lijepe, jer mada je to istinski divan gest, danas se nije nimalo mudro zavađati s Rusima na Balkanu.

Nego, dakle, dok mi još razbijamo glavu kako je moguće da su ljudi s američke crne liste zapravo i nositelji bh. politike... sve je to u svijetu normalno. Lobiranje je kad to radi Musk, a mito kad to radi  Eva Kaili. A mi travnjaci stradamo svaki put kad se slonovi potuku.