Kako sam postao jugonostalgični introvert

Mislim da ću uskoro priznati poraz. Kako govoriti o društvenim promjenama, kako govoriti o prednostima cjepiva protiv novel korona virusa, ako ljudi padaju na tako jednostavnoj logici kao što je treba li auto grijati zimi prije polaska.

Na nekoj od društvenih mreža pronašla me reklama za goriva i maziva i tema se pretvorila u raspravu o potrebi grijanja motora prije polaska zimi. Računajmo da vam je automobil potpuno ispravan, da su uredno napunjeni rashladna tekućina, je li, antifriz, tzv. zimski dizel, voda za brisače... Bilo je nabrojanih iskustava kako čovjek upali automobil pola sata prije nego će krenuti. Pola sata rada na 500 do 750 obrtaja u minuti je dovoljno goriva za obići Mostar i stići na posao iz bilo koje općinske zabiti.

Nadalje, nitko ne objašnjava, ako griješ motor, što je s tekućinom za brisače, što je s mjenjačem, što je s gumama koje također trebaju postići radnu temperaturu za idealan grip ilitiga držanje i stabilnost vozila.

I sad bih ja trebao objašnjavati kako bi bilo idealno krajem ljeta se cjepiti protiv novel korona virusa i da, taman i da ti nekako ugrade čip, ne postoji mogućnost da RFID čip prima 5G signal, čak je i onaj kojim plaćate u mobitelima povezan ŽICOM s radijskom antenom u mobitelu.

A da ne pričam o veličini čipa, aktualno dostignuće tehnologije jest da je čip skromnih mogućnosti veličine malog nokta, a da ne govorimo da mu treba podrška matične ploče da bi išta aktivno izračunao. Jedino ako vas uspavaju pa vam čitav laptop uguraju pod kožu, ali to biste valjda primijetili. U vidu grbe.

No, opet, ljudi vjeruju da se astronauti nikad nisu iskrcali na Mjesec i da su dinosauri kompjuterska simulacija, a najsjajnije videoigrice današnjice još nisu riješile pitanje odbijanje svjetla od hrapavu površinu. Ono, s Marsa bi vidio da je riječ o igrici.

Uglavnom, odustajem, Zemlja je ravna ploča i štoviše, Mars i Venera su ravna ploča, Mjesec je ravna ploča, Sunce je ravna ploča i zapravo jedino su Ploče u Hrvatskoj prilično neravan grad oko lučkog terminala. Ali to su komunisti napravili, pa sam ja vjerojatno jugonostalgičar.

I mi svoje afere imamo

I onda upalim vijesti i još uvijek rasprava o prebrojavanju glasova u Mostaru, i onda svi kad odeš na kavu pitaju pa kako je to moguće, tko koga vara. Ama, boli me briga, nek ih broje svaki dan, 20. siječnja trebaju dati službeni popis tko je dobio koliko mandata i zdravo.

Znači, to jutro upalim teve da vidim koga je ba izabralo i navečer da vidim da se nije opet pomarisalo u Merici jer Biden ima inauguraciju. Drugo me ništa ne zanima, samo kako skupit para da renoviram kupatilo, da me ne snađu nevolje kao Zorana Milanovića kad su one poplave u Hrvatskoj bile. Eh, kad se sjetim kako smo i on i ja tada bili mladi, tad je i on samo lokalno nervirao komšiluk, sad jednom rečenicom ispizdi pola Balkana. No, to je opet moja jugonostalgija valjda.

No imamo mi dovoljno nervoze i na domaćem terenu, ne moramo prelaziti granice Socijalističkih Republika [poštovani čitatelji, evo smo usvojili ortografiju iz 2015., a vi sad usvojite ortoepiju da se kaže jebao, a ne jebo, pa da završimo o pravilnom pisanju velikih i malih slova nas jugozombija i vas napr(e)dnjaka]. Vidiš, i zagrade imam, u skladu s Aneksom 4. Daytonskog Općeg ugovora i Rezolucijom Ujedinjenih Naroda o samostalnosti Kosova 1244. Kažem ti, nemam se više snage bosti s rogatima, kao na primjer onaj Blek Stena iz američkog Kongresa.

U tom pogledu, lokalni posjetitelj Twittera upratit će prijepor između Emira Suljagića i Milorada Dodika o stranim donacijama za obnovu kuća u Srebrenici. Prijepor je, dabome, virtualan onoliko koliko i oni uživo komuniciraju, dakle, potpuno virtualan.

I isto tako prosječni domaći posjetitelj Twittera i pratitelj (dez)informativnih televizija vjeruju u 5G čipove, ali ne vjeruju da njih obojicu treba nogom u dupe i da se više nikad ne vrate u tijela demokratske vlasti Bosne i Hercegovine.

I da skratimo, jer obično svi pitate šta si Boža htio reći. Uživam u pregledavanju slika naših starih sredina, ono od prije rata u prokletoj Jugoslaviji, kad je umjesto rupa i smoga po našim gradovima bilo zelenilo i dječja graja.

I što god više vi razmatrate teorije zavjere, ja sam više nostalgičan za onim jednoumljem. Ono, jedna vrsta jogurta UPI, jedna Sarabon čokolada, jedan auto Yugo, jedne Jugoplastika čizme... Ono pravi jugozombie. A liberal koji čuči u meni mi šapće: Neka jedu govna, svoj ti pos'o. Sva'k' za se travu pase, bitno je da ti nitko ne pametuje pod tvojim krovom. A ja mu kažem: šuti, budalo, još malo pa će i po kućama ulazit'.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.