A mi djeca čuč

Sve mi češće ljudi prigovaraju što hodam pogrbljen. Pođem se našaliti da nisam pogrbljen nego romantičan, da hodam poput grbavca Quasimoda iz Notre Damea. Onda se sjetim da je to zato što sam Igo, pa mi prođe kroz glavu da u nas ne znaju ni Rihanna pročitati, a da bi znali Victor Hugo, još manje da je on to napisao. Onda pojedem govno i slegnem ramenima. Meh! Ionako svi klinci hodaju pogrbljeni.

Teško je biti simpatičan i smiješan u zemlji u kojoj u dva entiteta žive tri naroda, a na trilaterali za stolom petero ljudi. Ovdje teško da bi se pomirili kvantna i opća teorija relativiteta, ali ono što se dogodilo u posljednja dva desetljeća jamči da će stvari biti mnogo mračnije. Ili gluplje.

Neznam ni sam pametan

Teško je full biti cool i objašnjavati mladima da boja kože ne čini razliku među ljudima u vrijeme kada svi žele biti narančasti pa idu na svakojaka samotamnjenja. Iskreno, mlade danas i ne zanima boja kože, nego da su tenisice šljokičaste. Za sve ostalo, ima filter na Instagramu. Opet, mislim, tko smo mi da o njima sudimo, pobogu, mi smo nosili Sebago cipele, najružniji odjevni predmet poslije moms jeans. Eh, da, tu smo barem jednaki, i danas djevojke nose te odvratne poderane vreće koje su u prošlom stoljeću imućni nosili da bi se uklopili u masu radničke sirotinje koja i nije imala drukčije hlače nego tuđe.

U ime svih nas iz *eset i neke, jedna je stvar sigurna, na nas možete računati, istina, nismo baš najbistriji, živimo ovdje bez naznake pobune, rintamo da bi nekolicini lihvara bilo bolje. Ali izborili smo se čak i u ovim teškim uvjetima da budemo kreditno sposobni, da vidimo svjetlo na kraju tunela i slične floskule. Mrzili smo čitati lektire, još pogotovo kad je riječ o ruskim klasicima, ali ipak smo to činili, u najgorem slučaju jednu knjigu po polugodištu plus Galeba Livingstona, tko to nije mogao pročitati, nije bio za srednje škole. A kako srednja škola nije obvezna, jel...

 Vodič kroz lektiru 

Međutim, nekako baš u to vrijeme, netko izmisli Vodič kroz lektiru za srednje škole. Jednom, kroz kojih tisuću godina ili više, pamtit će zapadnu civilizaciju kao zlatno doba angloameričkoeuropske kulture i gospodarstva koje svoj početak poznaje od Gutenbergove Biblije, a kraj u Vodiču kroz lektiru za srednje škole. Prvo su prestali čitati lektire, koju godinu kasnije i Vodič je bio preopširan, pokušali su ga redefinirati (čitaj: skratiti), no i to je otišlo kvragu, ostali referati, 90 teza, pa crtice pa... poyy

Mi smo se tako svojedobno ljudima rugali zbog naglasaka, kad su ono '90-ih protjerivali kud koga, pa su se Sarajlije rugali Sandžaklijama, u Vršcu i Pančevu rugali bi se Srbima iz doline Neretve, mi smo se ovdje rugali Kakanjcima. Da sada izbije neka nedaća, rat ili suša, ne bi se imao tko komu ni rugati. Zato što i ne govori nitko. Klinci se više niti ne jebu ko štuke, samo blenu u mobitele. Prvo su pisali LOL, ABD, BVB, BMK, NZM, AMR, NMG... Onda su u procesu simplifikacije izbacili razmak iz upotrebe i pucaju samo entere.

Pa
probaj
ti
pročitati
rečenicu
ovako
MTJ!
:i PKS:

Ali ne! Ne lezi vraže! Nije tu kraj bio. Ima već prilično vremena da niti ne tipkaju. Ne bi ti se javili na telefon kad ih zovneš, nema te sile, ali će ti uredno poslati glasovnu poruku koju trebaš tri ili četiri puta preslušavati da uopće spoznaš što su pokušali reći. Samoglasnici ne postoje i zvuče poput homo erectusa, mislim, to je uvreda čak i erectusu, jer, pobogu, ja sam u svojoj generaciji jedan, a oni svi hodaju pognuti poput Quasimoda... a erekcija, hm?!

Je*eš ti išta?

Ako ste mislili da je u podnaslovu uvredljiva riječ erotskog sadržaja, nije. Ali uvredljiva itekako jeste. Mladi danas ne jedu. Od čega da jedu?! Treba skupit lovu za šarene tene, ono vrh. Na tjednoj osnovi kupovati nove modne krpice. Kad kažem krpice, mislim doslovce na krpice, na neku trećerazrednu hrpu recikliranih niti sintetike na kojoj je etiketa urađena od najkvalitetnije tkanine. Da se te krpice kupuju radi izlaska vikendom, nisu, opijanje do dva ujutro je samo radnim danima, vikendom nitko kući i ne... ma mislim, ne samo kući, nigdje uopće ne spavaju. Povraćaju ulicama, rigaju po parkovima, onesvijeste se u autobusima...

I sve bi to bilo podnošljivo da to isto nije dokumentirano iPhoneima. Potreba da se ima iPhone ne može se opravdati ekosustavom, oni pojma nemaju što je operativni, a kamoli tehnološki ekosustav. U krajnjoj liniji, naše institucije su utemeljene na Windowsu, iPhone je nemoguće objasniti bilo čime. Osim kriptoprestižom.

 Dosta o mom autu, idemo malo o kriptomansi

 Čuli ste za blockchain?! Kriptovalute?! Bitcoin i Litecoin?! OK, bar nešto. Uglavnom, kao što ovdje govorimo o poplavi valuta koje nemaju stvarnu vrijednost (primjerice Dogecoin), ali su obogatile stotine i tisuće ljudi, poplava neznanja o kojoj pišem dovela je do nove senzacije – kriptomanse.

Budući da nitko ništa ne zna, ah, krhko je znanje, možda je pao trag istine u me, a možda su sanje... najlakše se napraviti da znaš o čemu govoriš. Najnovija metoda zavođenja uključuje kao inteligentnu priču o kriptovalutama. Savjeti o ulaganjima svojevrsna su predigra u ovom slučaju. A hajd' ti meni reci, što će djeca drugo nego glumiti romansu, kao što kriptovalute (još uvijek) glume valute? Doista je teško razumjeti da se oni danas uopće mogu razumjeti, budući da im je i snimanje glasovnih poruka postalo naporno pa sad šalju nešto što zvuči kao 'trt mrt moh zn spič konc'.

Problem je što sam zabrinut da će im kroz koju godinu i sam pojam erectus postati nepoznanica. I što ćemo onda kad ostane prazna rupa?! U ovom slučaju još se i radujem ako mislite na ženski spolni organ, ali ja sam mislio konkretno na dobno-spolnu piramidu.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.