SFF: Atentat na javno zdravlje

O kakav divan skandal i kakva zaglušujuća tišina o njemu. August je, vrijeme Sarajevo film festivala, dakle doba kada se ne govori o stvarnosti već se vjeruje da ona hoda po crvenom tepihu, ima propusnicu za sve događaje na i oko SFF-a, te da je smisao života u utrci između filmskih projekcija i beskonačnog druženja u gradu koji liči na najboljeg sebe, samo...

Eh, samo - ono samo iza kojeg stanuje naličje prijestolničkog festivalskog glamura.

„Na punktu je kao i na svakom drugom bilo troje radnika JUDZKS: diplomirana medicinska sestra-tehničar, stomatološka sestra-tehničar, logoped. Da li građani i učesnici SFF-a, znaju kako su postali žrtvom nevjerovatnog diletantizma, zar je moguće da medicinska sestra, stomatološka sestra ili još nevjerovatnije- logoped i socijalne radnik, mogu izdati ‘rezultat analize’ koja je ekvivalent nalazu, bez prisustva ljekara i njegovog faksimila, na kojem je samo pečat službe porodične medicine, unaprijed stavljen na bianco obrazac, koji nema nikakve zaštitne mehanizme u smislu nekog bar koda ili još važnijeg registarskog broja?“, piše, pored ostalog, u pismu kojeg je Sindikat Javne ustanove Dom zdravlja Kantona Sarajevo uputio javnosti, Vladi Kantona Sarajevo i Ministarstvu zdravstva. Misli se, valjda, na isto ono Ministarstvo zdravstva – u Vladi Kantona Sarajevo – iz kojeg su prvo zatražili da sarajevski Dom zdravlja osigura „testiranje svih radnika, organizatora i volontera, učesnika, turista, gostiju“ SFF-a, pa odmah zatim i zaprijetili sankcijama ukoliko nekome padne na pamet da ometa idilu.

Pametni se uče na tuđim greškama, budale na svojim, a mi nikako pa već sada možemo reći kako će izgledati jesen. Dobro, bit će kiše, neće biti plus 40 u hladu, a bit će i pune bolnice, respiratori će raditi on non do stop, brojke novooboljelih će rasti i javnost, ona javnost koja od zabave nema vremena za sindikalna pisma, će se pitati šta nam ovo dušmani rade.

Dok je „opsesija covidom“ - kako je odumiranje života zbog straha od njegovog gubitka nazvao jedan britanski ministar - masakrirala i društva i ekonomije od Australije do Austrije, nas je opsesivno riskiranje koštalo i zdravlja i grobnih mjesta, pa tako oko dvadeset sedam puta.
Možda nismo brzo, ali zato jesmo efikasno obavili tranziciju iz pretjerano zaključane zajednice u proljeće 2020. do one koja se otvara sve dok makar dvoje u njoj može disati bez pomoći stručnog medicinskog osoblja.

Drugačije rečeno, koliko god bile blesave one mjere sa policijskim satom, zatvaranjem ama baš svega i obaveznim nošenjem maske na otvorenom prostoru, e toliko se poslije pretjerivalo sa nonšalancijom i tipičnim bosanskohercegovačkim vjerovanjem da jedna te ista radnja može imati različite ishode.

Sve smo, dakle, probali: i ljetne manifestacije normalnog, predpandemijskog života, kao i ski sezonu bez ograničenja i neograničeno radno vrijeme kafana, ovo i ono, a poslije svake od tih proba je slijedio skok broja novooboljelih, pa punjenje bolnica, stavljanje svih, znači i malinarskih respiratora u pogon, uz grananje teorija o tome da nam stranci, neki stranci, covid po noći prosipaju iz aviona i da se brojke naštimavaju po naredbi Billa Gatesa, Sandokana i kompletne obavještajne zajednice svemira.

Koliko god je prošlogodišnje odgađanje SFF-a bilo neophodno, e toliko je ovogodišnje korisno svima po redu: kantonalnim vlastima koje svoje najveće uspjehe bilježe u aktivnostima na društvenim mrežama, Stranci demokratske akcije i njenoj upravljačkoj familiji poljuljanog ugleda i iscrpljene moći, entitetskoj Vladi koja je nabavku testova povjeravala fabrici namještaja, kupovinu respiratora poljoprivredniku, a vakcine nije kupovala da neko ne pomisli kako glume državu, te, naravno, organizatorima čiji je zbilja veliki trud proporcionalan političkoj podršci koju uživaju preko krvnih veza sa Izetbegovićima.

Da, naravno, trebao je SFF i posrnuloj kinematografiji koja postoji u teoriji, kao i građanima kojima samoizolacija nije drugi naziv za blaženi mir, samo... Znate već da kod nas uvijek imaju prokleto „samo“ ili isto takvo „ali“, a znate i šta slijedi.

Nije, da ne bude zabune, sporno to što jedna javna, zdravstvena ustanova pomaže jednom festivalu u privatnom vlasništvu, ali jeste sve drugo: od tjeranja medicinskog osoblja da besplatno – bez naknade za rad izvan radnog mjesta i vremena – testira „radnike, organizatore i volontere, učesnike, turiste, goste“ SFF-a, pa do zubnih tehničara i logopeda sa štapićima za uzimanje briseva na cesti. Ili, kako su to rekli u Sindikatu Javne ustanove Dom zdravlja Kantona Sarajevo: „Ta ljudska bića, naši uposlenici, a ne nekakvi roboti, samo u jednoj smjeni, uradili su skoro četiri norme za ovaj opis poslova“.

Sarajevo film festival nikada ne bio bio ovako velik, praćen i posjećen bez izuzetnih organizacijskih i upravljačkih sposobnosti njegovog direktora i vlasnika Mire Purivatre. No, ništa njemu ne bi vrijedile sve te organizacijske i upravljačke sposobnosti da usput – tačnije: prije svega – nije imao podršku jednog i drugog Izetbegovića, pa onda svake i svačije vlasti koja se za minut glamura i mjesto u VIP loži prostirala pred Purivatrom ispunjavajući mu, kako zna i umije, silne želje, pa i ovu da napravi covid siguran festival na kojem testiranja obavljaju „medicinska sestra, stomatološka sestra ili još nevjerovatnije- logoped i socijalni radnik“.

Istina, ne bi Purivatri trebali ni medicinska sestra, niti stomatološka sestra ili logoped i socijalni radnik na punktu za testiranje da su, prvo, na vrijeme nabavljene vakcine i da se kod nas malo više vjeruje nauci nego ljekovitim svojstvima vode sa zapisom, kao što ni sposobnoj, odgovornoj, nekorumpiranoj vlasti ne bi trebao SFF da pokaže kako se, eto, ipak uspjela izboriti s pandemijom i da je sposobna osigurati funkcioniranje društva i istovremeno čuvanje javnog zdravlja, samo...

Eh samo – ono samo poslije kojeg ide obavezni prelazak sa lošeg na gore ili, u ovom slučaju, sa festivalskih aftera na odjele za covid bolesnike koji neće biti krivi – bolesnici, ne odjeli - zato što su ih testirali „medicinska sestra, stomatološka sestra ili još nevjerovatnije- logoped i socijalni radnik“, već zbog neodgovornog ponašanja u jednako neodgovornom društvu skrivenom iza festivalskih kulisa.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.