Principi sužavanja: Spaljivanje iluzija Trojke

U ozbiljnoj politici kojom se bave ozbiljni ljudi se zna da ne postoje vječne ljubavi i mržnje, već samo vječni interesi. U ovoj našoj, bosanskohercegovačkoj, dakle neozbiljnoj, prvo treba definirati interese kako vječna ne bi ostala samo štetna neprincipijelnost.

Druga dimenzija

„Postoji i druga dimenzija koja je na određeni način poljuljala sam ugled predsjednika SDA. Ukoliko na jedan iskren način ne izađe prema svojim strateškim partnerima, mislim da će u periodu koji je ispred nas doći u situaciju da ponovo doživi ono što je doživio, a to je da sa njim u koalicioni odnos neće niko. Sve sam bliže mišljenju da će se ponoviti epizoda koju smo gledali neposredno nakon prethodnih opštih izbora, da će u takvu situaciju Izetbegović dovesti stranku i nakon izbora 2026. Očito je da je NES kao stranka imao značajnu priliku da bude dio vlasti u FBiH i da je na određeni način poslušao lakomislenog Izetbegovića i istupio iz tog procesa u finišu. Mislim da je puno izgubio. Sada su izgubili Vladu u USK-u i došli su u nezahvalnu poziciju koju im je iskonstruisao predsjednik SDA. Desilo se to i u Mostaru. To je jedna manipulacija predsjednika SDA sa manjim strankama i vjerujem da svi oni koji imaju takvo iskustvo neće više biti u prilici da na bilo koji način sarađuju s njim“, kazao je za „Oslobođenje“ bivši, visoki funkcioner Stranke demokratske akcije, Sadik Ahmetović, komentirajući rekonstrukciju vlasti u Unsko-sanskom kantonu koju sada imaju upravo SDA, Pomak, te Narod i pravda i Socijaldemokratska partija kojima je Izetbegović zamijenio dojučerašnje partnere iz NES-a.

Otkako je, a trebalo mu je vremena, shvatio da pomoću „odrađivanja“ zastupnika u Klubu delegata bošnjačkog naroda u Domu naroda Federacije BiH neće biti dio entitetske vlasti, te da mu najnoviji vrtni patuljak, Refik Lendo, neće biti koristan u sprječavanju njenog formiranja, Bakir Izetbegović se fokusirao na one kantone u kojima je SDA do moći mogla doći paralelnim izigravanjem postojećih i traženjem novih partnera, ko god oni bili. Tako je u Hercegovačko-neretvanskom kantonu do vlade i skupštinske većine stigao savez SDA – SDP – HDZ, dok je u Bihaću ozvaničeno partnerstvo Izetbegovićeve partije sa onim strankama sa kojima je, inače, u neprekidnom sukobu, ali samo tamo gdje im ne može ništa.

Mreža SDA

Koruptivno-kriminalna mreža SDA heroinski je ovisna o uticaju te stranke i njenoj sklonosti da javni novac distribuira u skladu sa interesima ganga kojeg politički predstavlja, a kako tih para ima i ispod državnog i federalnog nivoa vlasti, tako i Izetbegović, bez obzira na dugoročne posljedice, iz dana u dan nalazi kratkoročna rješenja za problem slabijeg priliva kapitala.

Moguće je, dakle, da Sadik Ahmetović ima pravo i da će zbog trenutnih manevara u uskim sokacima SDA svoj koalicijski potencijal učiniti još manjim, pa nakon narednih izbora imati samo jednog, neizbježnog partnera: Željka Komšića i njegovu Demokratsku frontu kao vlastito, kvazi lijevo krilo, nastalo upravo zato da Izetbegović ima nekoga na koga se može osloniti bolje nego na ortopedsko pomagalo.

Šteta koju on pravi sebi i SDA – i koja je uvijek dobrodošla – nije, međutim, puno veća od štete sa kojom bi se mogle suočiti dvije od tri stranke Trojke: Narod i pravda i SDP. Bosanskohercegovački, u konkretnom slučaju dominantno bošnjački birači, nisu glupi iako se često tako ponašaju: niko od njih nije glasao za Dinu Konakovića i socijaldemokrate Nermina Nikšića zato da bi omogućili Stranci demokratske akcije da u nekim dijelovima Federacije ostane na vlasti, već upravo suprotno: da SDA od svake vlasti, dakle i kantonalne, odmaknu što je dalje moguće.

Neprincipijelne koalicije

To što 2026. godine SDA možda neće moći naći niti jednu manju stranku za koaliranje – jer je sve postojeće do sada zajebala po najmanje dva puta – ne mora nužno značiti i da će SDP i NiP zadržati postojeću podršku ili je uvećati, jer su oni što su ih birali po defaultu glasali i protiv SDA, iste one SDA sa kojom SDP petlja u Hercegovini, a SDP i NiP u Krajini.

Potpuno će, naravno, biti nevažno ako se u međuvremenu pokaže da su ti perverzni savezi nastali voljom regionalnih partijskih aparatčika, a ne po nalogu iz Sarajeva u kojem se, inače, općinske organizacije stranaka Trojke slažu kao Rusi i Ukrajinci, samo što su goloruki.

Ako je Bakir Izetbegović nesvjestan posljedica stvaranja neprincipijelnih koalicija, to je odlično, a ako nije, onda je samo dobro. Proces, naime, nije bitan ukoliko ishod bude identičan Ahmetovićevom predviđanju. Problem sa Konakovićem i Nikšićem je, međutim, slojevitiji: ako nisu svjesni mogućih posljedica, onda su potkapacitirani, ako ne mogu kontrolirati niže stranačke nivoe onda su im liderski kapaciteti na oštroj nuli, a ako ih ne zanima cijena saveza sa SDA, onda nema nikakvog razloga da nastave glumiti alternativu toj stranci koja barem ne folira da je zanima vlast bilo kako, bilo gdje i sa bilo kim.

SDA, dakle, ne proizvodi iluzije, dok se NiP i SDP – parafrazirajući naslov nekadašnje i važne kolumne Senada Avdića – ponašaju kao da se spremaju spaliti one koje su o sebi stvorili dok su se borili za premijerska i ministarska mjesta.  

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.