Potraga: Gdje je nestao Dragan Čović?

Ime i prezime: Dragan Čović

Datum i mjesto rođenja: 20. august 1956., Mostar

Zanimanje: predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH

Bračno stanje: oženjen

Broj djece: dvoje

Visina: 194 centimetra

Boja kose: bijela

Hodogram prije nestanka: 23.12.2022. čestitao Božić nadbiskupu vrhbosanskom Tomi Vukšiću, 24.12.2022. čestitao Božić svima koji slave, 27.12.2022. viđen na kauču kod predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, 31.12.2022. uputio telegram sućuti papi Franji povodom smrti njegovog prethodnika Benedikta XVI

Mogući razlog nestanka: E tu naša priča počinje...

„SNSD u entitetu RS ima većinu i može donositi zakone kakve hoće, ali ne treba kršiti zakone ove zemlje. U Sporazumu stoji da ćemo poštovati Ustav i zakone ove zemlje. Ne treba da se hvatamo za vratove. Što mislite da ćemo ubijediti Dodika da ne obilježava 9. januar? Ništa ne ide preko noći i mi smo tu da pružimo ruke za saradnju. Nadam se da će Sporazum profunkcionisati, ako ne, nije Božije davanje da moramo biti dio vlasti. Sve ćemo učiniti da profunkcioniše“, rekao je predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, Nermin Nikšić, nakon sastanka lidera, tada još uvijek Osmorke, u Zenici, sazvanog što zbog ucjena čelnika Stranke za BiH i Narodnog evropskog saveza BiH, Semira Efendića i Nermina Ogreševića, što zbog Milorada Dodika kojem je očito dosadilo da bude normalan.

Doba sreće, veselja i dogovaranja

Efendić i Ogrešević su od koalicionih partnera zatražili da formiranje državne vlasti sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata zaustave sve dok Narodna skupština Republike Srpske ne odustane od usvajanja zakona prema kojem nepokretna državna imovina u tom entitetu ne postoji. Naravno, Narodna skupština usvojila je baš takav pravni akt i Milorad Dodik se u roku odmah prebacio na novi zadatak: organiziranje proslave takozvanog Dana Republike Srpske u Istočnom sarajevu umjesto u Banja Luci.

Tako je, u najkraćem, završilo doba sreće, veselja i dogovaranja, a Osmorka je, za sada samo na državnom nivou, postala Šestorka.   

Političke krize u Bosni i Hercegovini češće su, puno češće, od promjene godišnjih doba, a ova trenutna može završiti na dva načina od kojih niti jedan ne odgovara – ili ne bi trebalo da odgovara - Draganu Čoviću, samoproglašenom vođi svih Hrvata u Bosni i Hercegovini, za kojeg se slobodno može vjerovati da je još uvijek živ, samo što se ne zna gdje je i šta tačno radi. Odnosno, zbog čega ne radi ništa.

„Na Vijeću naroda RS-a nije prošao zakon o državnoj imovini. I to je način kako se možemo boriti protiv tog djelovanja, idemo se boriti kroz institucije. Nećemo izdati interese države, sastat ćemo se sa Dodikom kada stignemo“, rekao je Nikšić nakon zeničkog okupljanja.

Popuste li Dodiku u svemu, Čoviću neće u ničemu

Predsjednik SDP-a zna, kao što svi znaju, da „SNSD u entitetu RS ima većinu i može donositi zakone kakve hoće“, kao što – opet - svi znaju da Dodik neće, ne pada mu na pamet, poštovati odluku Ustavnog suda i odustati od proslave Dana RS-a.

Nikšić, Dino Konaković i Edin Forto su svjesni kako nemaju načina da natjeraju Dodika na odustajanje od parade u Istočnom Sarajevu ove, a u Banja Luci svake godine nakon što s riješe Draška Stanivukovića. Ukoliko ih tamo gdje je vlast u nastanku i sastavljana – dakle u Ambasadi SAD-a i Uredu visokog predstavnika – natjeraju da se pomire i sa, kao, privremenim ukidanjem državne imovine na teritoriji gotovo pola iste te države, oni više neće ni htjeti ni smjeti raditi ono što će Stranci demokratske akcije služiti kao dodatna bojeva municija u stalnim napadima na oponente. Popuste li Dodiku u svemu, Čoviću neće u ničemu, posebno u izmjenama Izbornog zakona: preskupo je politički i dovoljno rizično da na narednim izborima završe tamo gdje su i bili do posljednjih.

Naravno, „nije Božije davanje“ opstanak Osmorke u Federaciji, odnosno ulazak Šestorke u vlast na nivou BiH. Mogu se, u bilo kojem konačnom broju, jednostavno povući na opoziciona mjesta i otvoriti prostor za veliki povratak SDA i Demokratske fronte Željka Komšića koji Dodiku neće moći ništa, kao što Čoviću ništa ne planiraju, recimo tako, dati. Pogotovo ne ono što, kako uporno ponavlja, najviše treba: izborna pravila koja će onemogućiti da se Komšić i slični dokopaju mjesta člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.

Bilo bi logično i politički mudro da se predsjednik HDZ-a probudi, postroji mikrofone, osudi negiranje postojanja nepokretne državne imovine na teritoriji Republike Srpske, kaže nešto o tome kako je proslava Dana RS neustavna, te da ni on ni HDZ ne mogu insistirati na provođenju nekih odluka Ustavnog suda, a nepoštivanje drugih ignorirati, samo... Vazda ima to samo iza kojeg stanuje problem za svako rješenje.

Ljubav s Dodikom

Stotinu smo puta ovdje napisali kako Dragan Čović od neupitne ljubavi sa Miloradom Dodikom nema ništa osim problema sa onima sa kojima mora razgovarati o pravilima izbora u Federaciji, gdje se ni SNSD ni predsjednik te stranke neće pitati niti koliko je sati. Praksa je pokazala, pa tako pet-šest hiljada puta, da su bošnjačko-hrvatski odnosi obrnuto proporcionalni hrvatsko-srpskim. Što su drugi bolji, prvi su gori, pa je i mogućnost dolaska do kompromisa o Izbornom zakonu manja od paramecijuma. Ipak, Dragan Čović uporno održava vezu s Dodikom bez obzira na cijenu i, što je sada posebno važno, kontekst: možda Osmorka nastavi postojati u Federaciji, možda je i spremna na ozbiljne razgovore o Izbornom zakonu, ali sigurno nije na gomilanje uzročnika vlastite političke smrti koja je neizbježna konzumiranjem onoga što će biti percipirano kao koktel popuštanja i Dodiku i Čoviću. Tako je, zapravo, pitanje hoće li Nikšić, Konaković i Forto zbog Dodikovih poteza i Čovićevog muka prema potonjem biti kao Izetbegović i Komšić ili će na kraju HDZ, uobičajeno neuspješno, dijeliti vast u Federaciji sa SDA i DF-om?

Šutnja nije uvijek manifestacija mudrosti, pogotovo ne u političkim krizama u kojim se tišinom bira strana i postaje, uslovno a i bezuslovno kazano, prijateljem neprijatelja. Ukoliko to Dragan Čović iznenada ne zna, onda ga se ne čuje jer je na liječenju. Ukoliko zna, a naravno da zna, onda se pokazuje kao neko ko rješenje za sebe vidi u održavanju problema za sve druge - one na čijem ustavno-pravnom položaju parazitira od 2005. godine, kada je izabran za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, stranke čiji je najveći uspjeh u tome što je efikasno posmicala ionako slabu opoziciju na području pod Čovićevom kontrolom.

Ponavljanje jedne te iste radnje sa očekivanjem drugačijeg ishoda je, prema Einsteinu, definicija gluposti. Održavanje statusa quo je, prema Čoviću, najbolji način da trajno zadrži akumuliranu moć i sada je samo pitanje šuti li kako bi Osmorku prvo sveo na nekorisni trio, pa onda reanimirao SDA i DF ili samo da bi reanimirao SDA i DF, bez obzira na brojnost koalicije okupljene oko SDP-a, NiP-a i NS-a. Odgovor je, naravno, nevažan, jer je ishod jednak: sve će, opet, ostati isto. Baš sve.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.