Morbilno: Zločin iz gluposti

''Idioti se na cijelom svijetu samo množe'', rekao je veliki poljski novinar, urednik, esejist i disident, Adam Michnik, u razgovoru koji je s njim vodio pisac čudesne knjige 'Uzduž rovova: putovanje istočnom Europom sve do Isfahana', Navid Kermani.

To što je Michnik mislio na političke idiote, jer su o njima pričala dva briljantna uma, ne znači da se ta kratka, hirurški precizna sentenca ne odnosi i na one što ih politika zanima koliko i tradicionalno japansko slikarstvo, izbori im služe da ih bojkotuju, vrijeme emitiranja televizijskih dnevnika koriste da operu kosu, dok o medicini znaju više od primarijusa iako pored medicinskog fakulteta ni prošli nisu.

Budala je bilo vazda

Istina, budala je bilo vazda. To što su imali manje sredstava za kontaminiranje javnog prostora slaba je utjeha. Nije, naime, tehnologija kriva za razmnožavanje idiota, niti im ona sama od sebe može skupljati pratitelje po društvenim mrežama, štancati istomišljenike i jednakim činiti sud doktora nauka i nekoga kome treba sedam dana da do kraja pročita sve što mu piše u ličnoj karti.  

''Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH (ZZJZFBiH), do 24. marta ukupno su prijavljena 964 slučaja zaraženih od morbila. Domovi zdravlja širom FBiH prethodnih dana puni su mališana, najviše vrtićke dobi, koji imaju simptome koje sa sobom nose morbili'', pisalo je u Dnevnim avazu 27. marta.

''Zbog odluke roditelja da ne vakcinišu djecu morbili su se ponovo vratili i trenutno u BiH veliki broj djece boluje od te bolesti. Samo u mjesecu maju u Kantonu Sarajevo prijavljeno je preko hiljadu slučajeva morbila. U Kantonu Sarajevo u februaru je proglašena epidemija. Ljekar iz Pododjeljenja za javno zdravstvo Brčko distrikta Jasmina Čehić Ljaljić navela je da je 28 oboljelih uzrasta do dvije godine, 27 do pet, a 52 do 18 godina, te petoro oboljelih koji su stariji od 18 godina. Do sada nije bilo smrtnih ishoda, a 24 zaraženih je hospitalizovano. 'Od ukupnog broja oboljelih čak 92 pacijenta nisu vakcinisana, četvoro je potpuno vakcinisano, a 16 ih je primilo nepotpune vakcine - precizirala je Ljaljićeva''', pisalo je u Dnevnim avazu jučer.

Vakcinacija

''Vakcinacija protiv morbila ne štiti samo od infekcije ovom virusnom bolešću, nego indirektno stvara imunitet i na druge patogene, tako što ne dozvoljava slabljenje pamćenja imunološkog sistema organizma. Time se jača i efekat kolektivnog imuniteta, koji nastaje kada je velik broj ljudi u populaciji vakcinisan te ne dolazi do izbijanja bolesti, odnosno, patogen se drži pod kontrolom'', objavljeno je, također jučer, na portalu n1 televizije.

''Morbili su bolest izaziva Morbilivirus (MeV), jedan RNK virus iz porodice Paramyxoviridae. To je virusna infekcija koja se prenosi kapljično, kašljanjem oboljele osobe. Ova bolest ima dosta naziva – ospice, male ospice, male boginje, krzamak, a engleski naziv za ovu bolest je measles, a nešto rjeđe i rubeola, red measles i English measles. Protiv ove bolesti postoji efikasna vakcina MMR (MRP) koja se daje u dvije doze. Međutim, to nije ona bolest koju mi podrazumijevamo pod terminom 'rubeola'. Također, morbile ne smijemo miješati sa vodenim ospicama (vodene kozice, ovčije boginje, varičele, engleski chickenpox). Rubeola i vodene ospice-varičele su znatno blaže bolesti i imaju nešto rjeđe komplikacije od morbila'', kažu na portalu Vakcine.ba.

''Kad sam imao, recimo, šesnaest godina, nisam poznavao nikoga ko je mislio, ili verovao da misli, da je planeta Zemlja ravna ploča sa čijeg biste ruba mogli propasti u tamu nad bezdanom ako niste pažljivi. Takođe, nisam poznavao nikoga, niti sam poznavao ikoga ko poznaje nekoga ko bi imao problem s vakcinama i vakcinisanjem. Ono je bilo sastavni deo higijene jednog odrastanja, ili ‘postajanja čovekom’, što bi rekao Bane Bumbar, ispisnik naših roditelja(…)Decenije su prošle od tih mračnih vremena kada se o bazičnim tekovinama prosvetljenosti – poput opšte zdravstvene zaštite, standarda javnog zdravlja i svega što to podrazumeva – nije raspravljalo, nego se izvršavalo. Moji vršnjaci dobili su decu, mnogi već i unuke, oni nešto mlađi roditelji su u najboljim godinama, svi uredno pelcovani, ali to kao da nisu više oni ljudi koje sam poznavao, s kojima sam odrastao. U međuvremenu su proširili vidike, zamenili totalitarni dogmatizam nauke i znanja slobodom mišljenja o onome o čemu se ništa ne zna a manje od ništa razume i slobodom postupanja u skladu s tim samouverenim neznanjem, navukli su se na internete i upleli u društvene mreže, preformatirali se i pretplatili se na razne domaće i uvozne nestoroviće, i rešili da pruže otpor: nas ste uspeli da vakcinišete, bando, ali decu vam našu ne damo!'', dio je iz sjajnog tekst velikog novinara Teofila Pančića pod naslovom ''Kašalj mozga' (Danas, 03.02.2024.).

Djeca nisu kriva

Djeca nisu kriva, jer djeca nikada ne mogu biti kriva: njih se ne pita kako će se zvati i prezivati, jesu li, recimo, Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, katolici, pravoslavci ili muslimani, kao što ih se ne pita pristaju li da ih se dva puta ubode iglom i tako učini zaštićenim od morbila i, što je gotovo jednako važno, posljedica ove bolesti koja imunološkom sistemu radi isto što i tenkovska granata dnevnoj sobi.

Odrasli su čudne životinje. Kada gospodin tata čuje kako mu nešto klepeće ispod haube dok se vozi na mali fudbal, on odmah zove saigrače, odjavljuje se s termina i skreće kod automehaničara. Kada gospođi majki ispucaju vrhovi kose, ona problem riješi odlaskom kod frizerke. O tome se, naravno, ne raspravlja i nema mišljenje. O vakcinama, kao što vidimo, ima. To što se znanja nema, nije nikakva prepreka: Google je vrlo koristan alat za pronalaženje istomišljenika u svemu i oko svega. Tačnije, oko gotovo svega.

Zamislimo, niko nam ne brani, tatu ili mamu kojima ne pada na pamet da vakcinišu djecu, kako putuju avionom čiji kapetan pita putnike hoće li letjeti na 10.000 metara nadmorske visine ili je dovoljno osam i nešto sitno. Tati ili mami kojima ne pada na pamet da vakcinišu djecu bi, međutim, moglo pasti na um da priupitaju stjuardesu ima li padobrane: nikome normalnom se, naime, ne boravi u avionu kojim upravlja čovjek spreman da o visini leta pita inženjera elektrotehnike, farmaceutkinju, građevinskog radnika, učiteljicu, novinara, arhitekticu… Sve one koji u avion znaju ući, vezati pojas, sjediti mirno i, kada dođe vrijeme, odvezati pojas i sići na pistu.

Suučesništvo u zločinu iz gluposti

Pravo na izbor podrazumijeva i spremnost na nošenje sa posljedicama izbora. Po bosanskohercegovačkim bolnicama se, međutim, od morbila liječe oni što im je to pravo uskraćeno voljom roditelja koji, ne treba sumnjati, obožavaju svoju djecu, samo što su, kako Teo Pančić reče, ''zamenili totalitarni dogmatizam nauke i znanja slobodom mišljenja o onome o čemu se ništa ne zna a manje od ništa razume''.  

Koliko god da ima onih koji su odlučili da ne vakcinišu djecu, previše ih je. Nevažno je, također, hoće li ih za pet, osam, 100 godina biti nešto više ili zanemarivo manje. Problem će postojati dok god je standard javnog zdravstva ravnopravan sa mogućnošću izbora sa čijim se neželjenim posljedicama suočavaju oni koji ga nisu imali.

Zdrav razum ponekad mora, jednostavno mora, biti totalitaran. Dakle, nema hoću – neću, čitao na Googleu da od vakcina otpadaju nokti, čula od prijateljice da je jednoj njenoj drugarici kćerka dobila dva iz matematike – a prije imala sve petice – i da je to sigurno, ma 100 posto, nema greške, od vakcine.

Odrasli imaju pravo preskakati sistematske, zaboravljati terapiju za kostobolju, liječiti žgaravicu lozom, puštati da im zube demolira karijes, ma šta god im padne na pamet. Mogu, također, vjerovati da su im djeca vlasništvo kao i automobil, stan, mobitel ili trnokop. No, sve dok nauka tvrdi, a tvrdi i ima hrpu dokaza, kako djecu treba vakcinisati za njihovo dobro, mame i tate se može pitati samo jedno: hoće li sada ili odmah dovesti djecu u najbližu ambulantu i pričuvati ih dok primaju vakcinu? Sve ostalo je saučesništvo u zločinu iz gluposti.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.