Loše & gore: Veliki i još veći Srbi

Opozicija u Republici Srpskoj je osupnuta i užasnuta, šokirana i uvrijeđena, ljutita i još nešto, jer je Milorad Dodik odlučio da dva – tri dana, ako i toliko, bude normalan i usput osigura da sedamdeset miliona maraka pređe iz Sarajeva u Banja Luku.

„Sve oko čega je Dodik dizao galamu sada je prihvatio, Narodnu skupštinu je po ko zna koji put zloupotrijebio i iskoristio je kao grupu pajaca koji žongliraju kako im on diriguje. Doneseno je nekoliko zakona i zaključaka od kojih, kako je Narodni front već najavljivao, neće biti ništa. Izgleda da su veliki nacionalni interesi, koji su u stvari Dodikovi interesi, pali u vodu pred činjenicom da se mora riješiti kupovina zgrade za UIO od Dodikovog kuma Radišića. Svi oni koji su Dodiku pružali otvorenu podršku u prethodnom periodu moraju biti svjesni činjenice da bi i oni mogli biti pušteni niz vodu prvom prilikom kad Dodik bude trebao spašavati svoju kožu, jer ako se ovako igra Republikom Srpskom i njenim institucijama, onda mu ni bilo koji pojedinac i grupa nisu ni najmanje bitni“, kazala je nesuđena predsjednica Republike Srpske, Jelena Trivić.

„Schmidt je sada najbolji visoki predstavnik otkako postoji BiH. Sve je idealno. Sve je krasno. SNSD i Dodik su od svega prije 15 minuta odustali i pokazali narodu oko čega se sva ova velika frka digla. Čitava frka je bila oko kupovine ove zgrade za 100 miliona maraka“, rekao je Igor Crnadak iz Partije demokratskog progresa.

„Zaključci Narodne skupštine su jasni i crvena su linija ispod koje se ne može ići i SDS od njih neće odustati. Branićemo ih od svih koji koriste Ustavni sud da urušavaju Republiku Srpsku, ali i od onih koji su spremni to tolerisati radi ličnih interesa, strahova i ucjena. Zato, dok ne ispratimo strance iz Ustavnog suda i ne dobijemo zakon o Ustavnom sudu, SDS neće podržati nijedan od zakona iz 14 prioriteta Evropske komisije. Znam da niko, radi ličnih interesa, ne smije prihvatati trule kompromise na štetu Republike Srpske. Ako nemaju hrabrosti i odvažnosti da istraju u zaštiti Republike Srpske od nasilja Ustavnog suda, bilo bi časno da se povuku. Dovoljno je časnih koji su hrabri i kojima Republika Srpska nije na prodaju. Da smo istinsko demokratsko društvo danas bi ostavke podnijeli i Dodik i njegova četiri delegata u Domu naroda PS BiH koji su, suprotno zaključcima Narodne skupštine, podržali Zakon o slobodi pristupa informacijama kao jedan od evropskih prioriteta. SDS će se boriti da zaštiti dignitet Narodne skupštine i zaključke kojima se štiti Republika Srpska od devastacije putem Ustavnog suda BiH. Štitićemo ih od izdajničke politike SNSD-a i njihovih federalnih partnera”, riječi su predsjednika Srpske demokratske stranke Milana Miličevića.

Pored ovakve alternative, nasilno političko preživljavanje Milorada Dodika – režirano i izvedeno između zatvaranja biračkih mjesta jedne oktobarske nedjelje prošle godine i prvog jutra prvog radnog dana nakon glasanja – više i ne izgleda kao najgori od svih mogućih raspleta.

Ako za SDS, PDP i Narodni front Jelene Trivić nisu sporne posljednje, sve redom antidejtonske, antimirnodopske i anticivilizacijske odluke Narodne skupštine Republike Srpske sa kojom se, istina, Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata igra kao dijete sa PlayStationom, već im je spornno Dodikovo povlačenje zbog bilo čega, pa makar i zgrade od koje će u pare upasti njegov „kum Radišić“, onda je jedina važna razlika između pozicije i onih koji to nisu u spremnosti da se politički stav mijenja proporcionalno količini miliona usmjerenih na unaprijed određenu adresu.

A ako je, kao što izgleda da jeste, Frontu, PDP-u i SDS-u to što je Dodik povukao ručnu gore od toga zašto ju je povukao, e onda je i federalnim strankama sasvim svejedno ko sjedi sa druge strane pregovaračkog stola: Dodik ovakav kakav jeste ili Jelena Trivić i Milan Miličević koji bi željeli biti poštenija verzija šefa SNSD-a.

Za razliku od njih dvoje, taktični i verbalno vješti Crnadak je izbjegao mjerenje Dodikovog srpstva i fokusirao se samo na, da ga parafraziramo, cijenu cirkusa kojeg je predsjednik Srpske pravio mjesecima, samo što to suštinski ne mijenja ništa. Osim, naravno, na gore.

Za političko smaknuće Milorada Dodika potrebni su, pokazali su to i posljednji izbori, široka koalicija i međunarodna podrška kakvu je Trojka imala na dijelu većeg entiteta. Za prvo će, i neće im biti teško – nema, naime, nikakve razlike između Dodikovog odbijanja da mu sude sudije muslimani i Stanivukovićevog sprječavanja muslimana da kupi atraktivnu nekretninu u Banja Luci – predstavnici PDP-a morati progovoriti Miličevićevim jezikom, a drugog neće biti sve dok realno najveća opoziciona stranka u Srpskoj, dakle SDS, na šefovskom mjestu ima čovjeka kojem je sporno čak i podržavanje Zakona o slobodi pristupa informacijama koji je, naravno, suprotan od kriminalizacije klevete u entitetskom parlamentu ozakonjenog sredstva za eutanaziju profesionalnog novinarstva u RS-u.

Srpsku politiku na Balkanu još od pojave Slobodana Miloševića obilježava borba nacionalista na vlasti i još većih nacionalista u opoziciji, a svi koji su u toj borbi pokušavali biti treća, racionalna strana, završili su ili ispod izbornog praga ili ispod nadgrobne ploče, kao Ivan Stambolić i Zoran Đinđić.

Ukoliko, dakle, opoziciji u RS-u nisu problematični neprihvatanje Christiana Schmidta kao Visokog predstavnika, rušenje Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i nepoštivanje njegovih odluka, uvođenje cenzure i tako dalje i tako redom, već im je problem Dodikov napad zdravog razuma izazvan određenom količinom miliona maraka, onda je izbor lak da lakši biti ne može. Pare, istina, nisu male, ali se isplati.
Barem do novog Dodikovog pomračenja uma i nove cijene za već nešto.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.