Kontrareisolucija: Juriš na Huseina Kavazovića
Jedna od svakako neželjenih posljedica hiperprodukcije medijskih sadržaja jeste i zatrpavanje važnih vijesti onim drugim, manje bitnim ili potpuno nebitnim, korisnim, ovisi od situacije do situacije, da se samo popuni prostor ili da se zaguši nešto što je stvarno važno.
Tako je, eto, danima od portala Žurnal.info, pa do klasičnih medija putovala priča o pokušajima da se reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein efendija Kavazović, ako je ikako moguće makne, a ako nije, dovede u poziciju u kojoj će ga se na parne datume, a i tada samo ujutru, pitati koja će se vrsta kafe nabavljati za potrebe Rijaseta.
Da nije riječ tek o unutarnjim nesporazumima koji neće imati refleksiju izvan IZ-a, sukobu sujeta ili već nečemu bezveznom, govori činjenica kako kontrareisolucijom rukovodi predsjednik Sabora Islamske zajednice Hasan Čengić, osoba za najpovjerljivije poslove obitelji Izetbegović, nekadašnji Mladi musliman i kasniji sredovječni operativac u raznim, mutnim i milionskim radnjama, upisan još 2003. godine na takozvanu crnu listu State Departmenta, na kojoj su sve sami filozofi, filantropi i poneki vozač autobusa: Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Stanko Sopta Baja, Naser Keljmendi, Ljubo Ćesić Rojs…
Prije nego će Husein efendija Kavazović biti iazbran za reisu-l-ulemu, hatib Čobanija džamije u Sarajevu i profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi, Mustafa Spahić, je rekao da za Islamsku zajednicu i muslimane u BiH nije važno ko dolazi, već ko odlazi. Kavazović je, međutim, već u prvom intervjuu po imenovanju, pokazao da je važno oboje.
"Doprinosit ćemo jačanju bosanskohercegovačkog društva, utemeljenog na slobodi i ravnopravnosti, poštivanju u različitostima i odgovornosti za njegovanje tih vrijednosti. Sarađivat ćemo s komšijama drugih vjera 'na temelju Riječi koja je i njima i nama jednaka: da ne obožavamo nikoga osim Jedinog Boga'”, rekao je tada.
Islamska zajednica pod Kavazovićevim prethodnikom, Mustafom Cerićem, nije služila za brigu o problemima muslimana, već je bila njihov i, posljedično, kreator povelikog seta problema u Bosni i Hercegovini: najbolje od uleme je ignorirano, intelektualci nespremni na klanjanje velikom dragom hodži su marginalizirani, ugled i znanje su bili pod suspenzijom, sektaška učenja i širenje selefizima su, u boljem slučaju, ignorirani ili, češće, podupirani, a granice između uloge Rijaseta i one Stranke demokratske akcije predano brisane. Zapravo je Islamska zajednica do podne funkcionirala kao vjersko krilo SDA, da bi od podne SDA bila političko krilo IZ-a.
Taj je nakardni običaj pokušao, donekle i uspio, iskorijeniti rahmetli Sulejman Tihić, umanjujući u stranci utjecaj upravo Hasana Čengića. Zato ga je trinaesti, baksuzni reis, Mustafa Cerić, otvoreno i jasno – mrzio.
Husein Kavazović, da se ne lažemo, nije dočekan kao spasonosno rješenje za jednu zapravo zapuštenu, visokopolitiziranu vjersku instituciju, već više kao Mustafa poslije Mustafe: odabrani nasljednik čiji je posao da ispunjava protokolarne dužnosti, održava Cerićev uticaj i, sve u svemu, radi što mu se kaže. Nekada najmlađi muftija i zatočenik koncentracionog logora HVO-a, koji ga je kao zarobljenika malo ustupio Vojsci Republike Srpske, ispunio je većinu drugih očekivanja. I postao, vidimo, problem.
Husein Kavazović SDA-u je javio kako nisu pretplaćeni na džamije kao alternativne propagandne centre, imamima po Bosni i Hercegovini naložio da čuvaju tradiciju i ne ustupaju pred agresivnim misionarima i takozvanim novim muslimanima, paradžematima dao rok da se integriraju i prihvate pravila IZ-a ili pređu u nadležnost Ministarstva sigurnosti, glasila Rijaseta zatvorio je megafonima nacionalizma koji su suvjernicima, uz sve ostalo, tumačili da pripadnicima drugih religija ne trebaju čestitati niti vjerske praznike... Imao je, naravno, i gafova, ali u poređenju sa Cerićem i Čengićem, Husein Kavazović je otjelotvorenje civilizacijskog iskoraka i odgovornosti u složenom, multikonfesionalnom i traumatiziranom društvu koje, kako je rekao, „čine pojedinci, koji imaju svoja ubjeđenja, poglede, stavove… Oni teže da žive u dobrom društvu, u društvu plemenitih ljudi, slobode, slobodne razmjene ideja i sl. U tom i takvom društvu djeluju Islamska zajednica u BiH i ljudi koji prate društvena dešavanja. Svi mi želimo da kreiramo naš život u slobodi i dobroti“.
Svi, možemo dodati, osim nekih, a među takve spada i Hasan Čengić pred čijim je pokušajima reis Kavazović napravio korak unazad: stavio je, kako se to već kaže, mandat na raspolaganje. No, nije to korak unazad samo za njega. Daleko je veći i za muslimane i za bosanskohercegovačko društvo u cjelini.
Bosna i Hercegovina po mjeri efendije Kavazovića možda nije idealna, ali ona Hasana Čengića i njegove saradničke mreže sigurno je daleko gora. I daleko nepodnošljivija, kako pripadnicima najzapadnije i jedne od dvije autohtone muslimanske zajednice u Evropi, tako i svim drugima.
