Fadil Novalić: Premijer iz nadrealnog sektora

Fadil Novalić, predsjednik Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, čovjek je koji pomjera granice. Ne misli se, čisto da izbjegnemo zabune, na međuentitetske, međudržavne, međukantonalne i međuopćinske granice, već na one osobnog blamiranja. Ustvari, Fadil Novalić nema granice! Da ima, već bi danima pio k'o kamila, sve redom, po abacedi, od Amara 18 do žive iz toplomjera, samo da sapere gorčinu zbog vlastite nevažnosti i neznanja.

Pročitao je premijer Fadil u novinama kako najveća hrvatska kompanija, „Agrokor“ dakle, propada kao kauč, sjetio se da taj isti „Agrokor“ ima sestrinsku firmu u Bosni i Hercegovini, pa zakazao sastanak da se vidi kako stoji – ustvari, koliko je povaljen – ovaj naš krak urušavajućeg carstva što ga je, uz nesebičnu pomoć niza hrvatskih vlada i vladara, od Franje Tuđmana, preko Ivice Račana, pa do Zorana Milanovića, napravio nekadašnji cvjećar Ivica Todorić.

E, kako je Novalić zakazao sastanak, tako je i odjeban: iako je, formalno, „Agrokor“ u BiH zasebna firma, sa bosanskohercegovačkom adresom, računima u ovdašnjim bankama i svim što već treba imati, privremena uprava zagrebačkog koncerna je svojim podređenim rekla da Fadilu kažu kako nikako, ali nikako ne mogu doći i vidjeti ga. Ima se, je li, prečeg posla. Direktor je na službenom putu na janjetinu, zamjenici na bolovanju, šef financija dogovorio termin za rekreaciju, šefici nabave svekrva čuva trudnoću... Uglavnom, menadžment „Agrokora“ se prema prvom ministru polovine Bosne i Hercegovine ponio kao da je riječ o nižem referentu za prijem razglednica u provincijskoj pošti.

On, taj premijer, nije se, međutim, uhvatio flaše već telefona, pa je pod političko-diplomatskim pritiskom, ipak, priveo na sastanak predstavnike „Agrokora“, hrvatskog ambasadora u BiH, još neke gigante ekonomske misli: sjeli su, popili kafu i mineralnu, malo popričali i zaključeno je da problema nema! „Agrokor“, je li, ni Federaciji ni državi ne duguje ništa, a to što dobavljači potražuju dvjesto-tristo miliona maraka, nije razlog da se kvare lijepa prijateljstva.

Kada su kadrovici Stranke demokratske akcije pronašli Fadila Novalića u Gračanici i doveli ga da vodi Vladu Federacije, predstavili su ga kao nekoga ko u politiku dolazi iz famoznog realnog sektora, pa samim time poznaje i načine njegovog funkcioniranja, smetnje, sistemske greške i opće probleme sa kojim se privrednici susreću, bez obzira da li serijski proizvode trnokope ili prave kajmak za prodaju po trgovačkim centrima.

Od tada, pa do dana današnjeg, ostalo je nejasno je li Fadil Novalić totalni duduk ili se sjajno zabavlja igrajući se sa nama i, što je još gore, sa našim parama.

„Nedopustivo je politički posmatrati samo Agrokor i njegove članice u BiH. Svi zaboravljaju da 50 hiljada zaposlenih ima kod dobavljača koji su bili saradnici i partneri firmi Agrokora. Za mene je zabrinjavajuća izjava premijera FBiH Fadila Novalića koji je kazao da su svi zaposleni još uvijek u radnom odnosu, da nema problema i da neće biti otpuštanja radnika. Zaboravio je da kod njihovih dobavljača ima 50 hiljada zaposlenih. On ne razmišlja o tome kako će se sutra snalaziti dobavljači ako članice Agrokora ne budu plaćale svoje obaveze prema njima ili budu tražile odgođene rokove 180 ili 200 dana, jer banke ne pitaju za odgođeni rok njihovog dobavljača. Kamata raste i na kiši i na snijegu i na suncu", kazao je, komentirajući Novalićevo bulažnjenje, Muhamed Jahić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

„Umjesto da suvereno vladate problemom kako da se riješi pitanje naplate dobavljača Konzuma iz BiH u kontekstu ukupne regionalne situacije oko Agrokora i da insistirate na rješenjima potpune naplate potraživanja, vi upućujete naše firme da započnu postupak predstečajnog poravnanja... Koliko god bila neprovjerena cifra od 250 miliona KM potraživanja firmi iz BiH, ako na firme iz FBiH otpada 75 posto tih potraživanja, radi se o sumi od 190-200 miliona KM, što čini više od jedan posto BDP-a Federacije BiH. I ne zaboravite, na to je plaćen porez na dodanu vrijednost od oko 34 miliona KM, koji je uredno legao na račune vaše vlade, a dodatno ugrozio likvidnost firmi iz FBiH... Jedina i prioritetna mjera koja zadovoljava privredu BiH je insistiranje i zauzimanje vlada u BiH da se, u okviru cjelovitog rješenja za Agrokor, osigura hitna financijska intervencija banaka Agrokora prema njegovim kćerkama u BiH za izmirenje svih dospjelih potraživanja dobavljača iz BiH“, napisao je u pismu Fadilu Novaliću, predsjednik Savjeta za ekonomski razvoj SDP-a BiH, Anto Domazet.

„Nemam razlog da se zalažem da ostane sistem Agrokora i prvi ću od političara reći baš me briga za Agrokor“, izjavio je, kratko i jasno, uobičajeno kabadahijski, ali suštinski odgovorno, predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, te dodao kako ga zanimaju isključivo dobavljači kojima se duguju nemale pare.

Složili su se, kao u bajkama o idealnoj Bosni i Hercegovini, Marko, Ivica i Enes, odnosno Milorad, Anto i Muhamed, da problem sa ovdašnjim „Agrokorom“ nije samo taj što u njemu posao može izgubiti četiri – pet hiljada potplaćenih radnika i radnica, već što je ugroženo deset puta više onih koji su police „Konzuma“ punili salamama, paštetama, mineralnim vodama, sokovima, sirom i smokijem, pa tako godinama i sa rokom plaćanja bit će čim bude. Pri tome su, što treba ponoviti i zapamtiti, njihovi poslodavci, vlasnici svih firmi koje su poslovale sa ispostavom Todorićeve imperije od stakla, uredno plaćali svoje obaveze i tako obilno hranili, uz ostale, i Fadila Novalića.

Već mjesecima predsjednik Vlade Federacije plaća savjetnike za popravljanje i peglanje imidža, eksperte za ubjeđivanje drugih da ne vjeruju vlastitim očima već nemuštom prvom ministru.

Jedna je to od najuzaludnijih investicija u bogatoj povijesti bosanskohercegovačkih promašaja. Fadilu Novaliću, jednostavno, ni bog više pomoći ne može. Zato bi, ako ne ide drugačije, i za njega i za nas bilo najbolje da plati nekoga da ga zamijeni. Po mogućnosti osobu koja nešto, ne mora puno, zna i, eto, razumije da mu posao nije briga za posrnuli „Konzum“, već za sve one koje ta firma vuče u ponor. A njih je pedeset hiljada i isto toliko tisuća!