EU sada ili nekada: Lijepe riječi i mračna budućnost

Današnju rubriku „ovo nema nigdje na svijetu“ počinjemo vijestima iz Bruxellesa, a nastavljamo u uobičajenom, revijalnom i nadasve optimističnom tonu.

„Predstavljamo izvještaj o Bosni i Hercegovini i napredak. Otkako smo odobrili kandidatski status, BiH je napravila impresivne korake. Više je napravljeno u jednoj godini nego u čitavoj deceniji. Shvatili smo da nije dovoljno da se zapadni Balkan približi nama, moramo i mi prihvatiti odgovornost“, rekla je predsjednica Evropske komisije, Ursula von der Leyen, zastupnicima u Evropskom parlamentu i zaradila aplauz.

Rad

„Otvaranje pregovora o članstvu prije svega znači puno, puno više konkretnog i teškog rada za bh. politiku i javnu upravu. Bez usvajanja EU zakonodavstva i standarda neće biti članstva u EU. U isto vrijeme treba znati da Albanija i Sjeverna Makedonija, četiri godine nakon odluke o otvaranju pregovora nisu otvorili nijedno poglavlje. A iskustvo Crne Gore od 12 godina pregovora, koji još uvijek ne vode ka članstvu, pokazuje da otvaranje ne znači članstvo u nekom razumnom vremenu“, kazao je za „Dnevni avaz“ analitičar Evropske inicijative za stabilnost iz Berlina Adnan Ćerimagić i dodao kako će „danas mnogi samouvjereno tvrditi da BiH nije zaslužila da otvori pregovarački proces, ali da su ovo Vijeće ministara i Predsjedništvo BiH od januara prošle godine uradili više nego što su prethodni sazivi uradili od kada je objavljeno mišljenje Evropske komisije u maju 2019“.

„Laž je kontinuitet političkog djelovanja Milorada Dodika, koji nastavlja da brani neodbranjivo. Svima je kristalno jasno da se Zakonom o sprečavanju sukoba interesa omogućava preglasavanje, bilo da se radi o prostoj ili dvotrećinskoj većini, te da je time poništena konstitutivnost naroda. Ono što je ovdje još evidentnije jeste kontinuitet izdajničke politike Milorada Dodika koji je spreman da žrtvuje sve, narod i Srpsku, zarad sebe i svog političkog opstanka. Evropski put za koji se Dodik zdušno bori, i za koji je spreman žrtvovati ono najvrednije stečeno u Dejtonu, samo je paravan. Sada je kristalno jasno zašto su Dodika njegovi evropski drugovi i ostavili na vlasti uprkos brutalnoj pljački izbora. Znali su vrlo dobro zašto to čine - nijedan drugi Srbin ne bi prihvatio mogućnost preglasavanja, kao što je to prihvatio Dodik i naredio svojim poslušnicima da za to glasaju. Naravno da predstavnici EU nisu htjeli da čuju da u odlučivanju bude ostavljena mogućnost nacionalnog veta i naravno da je Dodik na to pristao. Jer ucijenjeni Dodik je najbolji Dodik! Za neku tamo Evropu…“, napisala je na Facebooku izabrana, ali nesuđena predsjednica Republike Srpske, Jelena Trivić.

Uloga Dodika

Mladi jastreb Stranke demokratske akcije, Haris Zahiragić, je označio i najzaslužnijeg za odluku Evropske komisije: „Osoba iz vlasti koja je najviše doprinijela je Milorad Dodik, koji posjetama Rusiji i Bjelorusiji otvara evropsku perspektivu Bosnu i Hercegovini“.

„Lider bosanskih Srba Milorad Dodik poduzima provokativne korake kako bi neutralizirao međunarodni nadzor u Bosni i Hercegovini i osigurao de facto secesiju za svoju Republiku Srpsku. Njegovo djelovanje moglo bi potaknuti vođe Bošnjaka da ojačaju vlastite kapacitete kako bi zaštitili svoje interese, što bi moglo dovesti moguće dovesti do nasilnih sukoba koji bi mogli nadjačati mirovne snage”, piše u Izvještaju američke obavještajne zajednice koji se bavi „procjenom prijetnji u svijetu“ u ovoj, 2024. godini.

To, stvarno, nema nigdje na svijetu! Vlast koje nema bez Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika je, kako kaže Ćerimagić, za proteklih 14 mjeseci „uradila više nego prethodni sazivi od maja 2019“. Milorad Dodik je, kako kaže Zahiragić, svojim „posjetama Rusiji i Bjelorusiji“ otvorio „evropsku perspektivu Bosnu i Hercegovini“, ali je, piše Jelena Trivić, „za neku tamo Evropu spreman da žrtvuje sve, narod i Srpsku“ zbog koje, procjenjuju Amerikanci, „poduzima provokativne korake kako bi neutralizirao međunarodni nadzor u Bosni i Hercegovini i osigurao de facto secesiju“.

Trokorak

Impresivni, al' u nekoj stvari, trokorak na putu BiH ka EU čine sporazum sa Agencijom za evropsku graničnu i obalnu stražu (FRONTEX) i čitava dva zakona od kojih je jedan, onaj o sprječavanju sukoba interesa, Jeleni Trivić već poslužio da Dodika – da, Milorada Dodika! - proglasi izdajnikom.  

Uređene države su u EU unijele baš to, svoje načine uređenosti, one neuređene su se kroz pristupni proces i pregovore uljudile, makar samo privremeno, a Bosna i Hercegovina, kao što vidimo, izaziva divljenje zbog suštinski minimalnih pomaka.

Koliko god Bruxelles spustio kriterije, oni u jednom trenutku –čim ugroze pozicije moći – za nas mogu i hoće postati previsoki. Naravno, ne zato što će EU tražiti nešto nenormalno, već zato što je ovdje svaki, pa i najmanji kompromis, bez obzira na njegove pozitivne posljedice, pogonsko gorivo političkih oponenata koji su, bez obzira na međusobne razlike, dva kraja iste krive linije.

Tako, recimo, Zahiragić precizno detektira kako je evropska fleksibilnost posljedica straha od ruskog uticaja, ali i negira bilo kakve zasluge Trojke u bilo čemu – osim u, normalno, izdaji: „Za početak prodali su dostojanstvo bošnjačkog naroda, kada su pristali da bez glasa Refika Lende imenuju vladu. Tada su od Bošnjaka napravili skupinu, a ne politički narod“. - dok je EU za Jelenu Trivić tek „neka tamo Evropa“ koja je ne zanima jer u njoj neće „da čuju da u odlučivanju bude ostavljena mogućnost nacionalnog veta“.

Politička smrt

Otvaranje pregovora, tačno kako je kazao Ćerimagić, ne znači ama baš ništa ako ne potiče spremnost da se prave ustupci i to ne samo unutar BiH, već i u skladu sa onim što se u Uniji podrazumijeva, a ovdje predstavlja čin veleizdaje, pa tako puta tri. EU je, naime, zajednica u kojoj je poštivanje odluka Ustavnog suda neupitno, u kojoj je slavljenje ratnih zločinaca nepojmljivo, u čijim institucijama ne postoji etnička reprezentacija, pravo na nacionalni veto oko bilo čega je nepoznato, a pregovara se i dogovara samo sa centralnim vlastima, dok su niži nivoi – u našem slučaju entiteti – zaduženi da dogovoreno provode bez ikakvih otezanja. Ima, itekako ima, još toga što je ovdje normalno i tamo neprihvatljivo, samo nema potrebe da se nabraja: dugo traje i ništa novo ne govori.

Sve, dakle, da u BiH ima spremnih na vlastitu političku smrt zbog ulaska u Uniju, a pretpostavimo optimistično da ima, opet ih nema dovoljno i, što je važnije, nema dovoljno spremnih da na izborima nagrade one stranke i lidere kojima je važnije prići Bruxellesu nego podnositi optužbe poput onih Trivićkinih, između ostalog i zato što ti lideri znaju ili će znati kako će od prvog politički profitirati, dok drugo samo treba podnositi dok ne postane besmisleno. U današnjoj, kao i budućoj Bosni i Hercegovini je za većinu birača članstvo poželjno samo ako podrazumijeva ostvarenje maksimalističkih ciljeva naroda kojima pripadaju. Za činjenicu da su isti ti ciljevi najefikasnija kočnica na dugom putu prema Uniji ih, jednostavno, boli neka stvar.

Dok god je tako, a bit će dugo, aplauze za Ursulu von der Leyen treba doživljavati neozbiljnije od američkih procjena o tome zašto kladionice ne primaju uplate na mogućnost sukoba u BiH 2024. godine, s tendencijom da tako bude i 2025., 2026., 2027. i nadalje.

P.S.

Ovo, da ne bude zabune, nije bila priča o Miloradu Dodiku.

Ovo je, da pojasnimo ako treba, bila priča o tome da otvaranje pregovora o članstvu Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji može značiti dvije stvari: ili će nas Bruxelles progutati bez obzira na sve što nećemo napraviti ili ćemo preteći Sjevernu Makedoniju, Albaniju i Crnu Goru, zajedno i odvojeno i usput zaratiti. Ako bude samo do nas, kraj je predvidljiv. I ne, neće biti happy end.    

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.