Djeca i vojnici: Zemlja golorukih statista

Studenti Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu su krajem novembra prošle godine zaustavili saobraćaj na petnaest minuta u znak protesta protiv sistema koji je lijepu sliku o sebi stvarao zidajući gdje i šta stigne, da bi se i slika i dio izgrađenog srušili uz ljudske žrtve na željezničkoj stanici u Novom Sadu. Tako su, u najkraćem, započele u međuvremenu omasovljene studentske demonstracije protiv režima Aleksandra Vučića kojima se jednako dive sarajevske fakultetlije, hrvatski lijevi aktivisti i Severina lično.

Zamislimo desetine hiljada studenata

„Zbog ratova i agresije Ruske Federacije na Ukrajinu, rata na Bliskom istoku koji prijeti da se zapali cijela planeta mnoge države, a ne samo države Zapadnog Balkana razmišljaju o uvođenju služenja vojnog roka. I naši susjedi i Srbija i Hrvatska također to najavljuju, međutim kod nas je to jako teško obzirom na složenu ustavnu strukturu. Smatram da bi to bilo jako dobro za sazrijevanje i jačanje ličnosti. Jer, određen vid discipline i navika koje tamo naučite i steknete nosite cijeli život, a naravno to bi dobro bilo i za odbranu domovine Bosne i Hercegovine“, rekao je krajem decembra prošle godine, ministar odbrane Bosne i Hercegovine, Zukan Helez.

Na prvi pogled ove dvije priče nemaju nikakve veze jedna s drugom, a opet o današnjoj Bosni i Hercegovini zajedno govore dovoljno da budemo sigurni kako friška 2025. neće biti bolja od, recimo, 2005. ili 2015. godine.

Zamislimo sada, nije uopće teško, desetine hiljada studenata i studentica na ulicama univerzitetskih gradova poput Sarajeva, Banja Luke, Mostara, Tuzle, Bihaća…

Zastave

Svi oni, studenti i studentice, lako bi se, za minut – dva, dogovorili da su protiv korupcije, nepotizma, opće pljačke skrivene javnim nabavama, neefikasnog pravosuđa, klasnih razlika, besperspektivnosti, malih penzija, jadnih plata, iracionalnih zaduženja raznih vlada, partitokracije i tako dalje i tako redom.

A onda bi neko negdje izvadio zastavu koju jedni smatraju svetom, drugi ratnim simbolom, kazao da treba osuditi sve ratne zločine i prestati slaviti presuđene ratne zločine, spomenuo Herceg-Bosnu, načine nastanka Republike Srpske, Vozuću i Grabovicu, upotrijebio termin agresija, podigao dva ili tri prsta, počeo prizivati građansko uređenje Bosne i Hercegovine i sve bi otišlo u tri čipke materine.

Studentice i studenti u BiH se mogu nešto sitno dogovoriti o sadašnjosti, znatno manje o budućnost i, baš kao i njihovi roditelji, apsolutno ništa o prošlosti, pa bi svaki pokušaj kopiranja beogradskih tehnika otpora završio kao i onaj socijalni bunt iz 2014. ili kao famozna „Bebolucija“ iz 2013. godine.

Tuzlanski, potpuno nevini i bezobrazlukom kantonalnih vlasti izazvani ustanak, postao je predmetom manipulacija za cijeli jedan dan, dok su protesti zbog neusvajanja državnog zakona o jedinstvenom matičnom broju ostali sarajevski i u Sarajevu - pregorili.

Javljanje iz paralelne realnosti

Ne slažu se, istina, svi beogradski i novosadski studenti oko toga je li Kosovo nezavisno, Republika Srpska destruktivna, Crna Gora specijalnim političkim operacijama dirigiranim iz Srbije dovedena do ruba puča, ali se zbog toga nisu spremni niti posvađati, a kamoli raspasti i u manjim grupama skloniti negdje gdje je toplije nego na trgovima.

Ovi naši zamišljeni protesti bi se, da se ne lažemo bez prijeke potrebe, u najboljem slučaju samo raspali čim bi neko izvadio zastavu koju jedni smatraju svetom, drugi ratnim simbolom, kazao da treba osuditi sve ratne zločine i prestati slaviti presuđene ratne zločine, spomenuo Herceg-Bosnu, načine nastanka Republike Srpske, Vozuću i Grabovicu, upotrijebio termin agresija…

Kada je već tako, a drugačije nije, onda i Helezovo prizivanje uvođenja vojnog roka zvuči kao javljanje iz paralelne realnosti u kojoj se zaista vjeruje kako bi Oružane snage, bez obzira da li je riječ o profesionalnim vojnicima ili onima što samo privremeno nose uniforme i čiste puške, branile Bosnu i Hercegovinu bez obzira na to ko je napada.        

Bosanskohercegovački vojnici i vojnikinje, dokazano je, mogu zajedno ići u mirovne misije, čistiti ceste zatrpane snijegom, otkopavati žrtve odrona, spašavati ljude kojima su nabujale rijeke odnijele kauče, održavati vojne vježbe sa snagama NATO-a i možda, samo možda, biti na istoj strani nišana u slučaju agresije Danske, Finske, Trinidada i Tobaga, Burundija i Novog Zelanda.

Blesavo

Očekivati da se Srbi i Hrvati iz postojećih Oružanih snaga ili onih što bi ih Helez obučavao, odupru armijama Srbije ili Hrvatske, jednako je blesavo kao i vjerovanje da bi Srbi i Hrvati iz postojećih Oružanih snaga - ili onih što bi ih Helez obučavao - stali uz bošnjačke kolege u njihovom pokušaju da silom uklone posljedice prošlog rata.

Soldati se, naime, baš kao i studenti, slažu oko toga da su protiv korupcije, nepotizma, opće pljačke skrivene javnim nabavkama, neefikasnog pravosuđa, klasnih razlika, besperspektivnosti, malih penzija, jadnih plata, iracionalnih zaduženja raznih vlada, partitokracije i tako dalje i tako redom i nije im problem, ama baš nikakav, zajedno ići u mirovne misije, čistiti ceste zatrpane snijegom, otkopavati žrtve odrona, spašavati ljude kojima su nabujale rijeke odnijele kauče, održavati vojne vježbe sa snagama NATO-a…

Problem je, međutim, što bi se OS BiH, baš kao i zamišljeni studentski protesti, raspale čim bi neko negdje izvadio zastavu koju jedni smatraju svetom, drugi ratnim simbolom, kazao da treba osuditi sve ratne zločine i prestati slaviti presuđene ratne zločine, spomenuo Herceg-Bosnu, načine nastanka Republike Srpske, Vozuću i Grabovicu, upotrijebio termin agresija, podigao dva ili tri prsta i počeo prizivati građansko uređenje Bosne i Hercegovine.

Od generacija naučenih da je mir nastavak rata drugim sredstvima – a takve su i one kojima pripadaju profesionalni vojnici i vojnikinje, baš kao i nesuđeni regruti - se ne može, nije realno, očekivati nešto više osim da mirno statiraju u surovoj bosanskohercegovačkoj stvarnosti. Dobro, može i da pošalju poneku poruku podrške demonstrantima u Beogradu i Novom Sadu.

Ništa više i ništa bolje.       

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.