Stranci moraju ući u Mostar!
Očito je da se pitanje Mostara, ponovno načeto nakon presude iz Strasbourga, neće moći riješiti tako jednostavno kako to na papiru izgleda.
Ispalo je, naime, da se i jedna i druga strana, koje uporno ponavljaju kako Mostar nema strana – a ima ih, čitavo vrijeme zalažu za ono što u presudi Suda za ljudska prava piše. Ispalo je da se, eto, nekom malom zabunom izbori u Mostaru ne održavaju i da samo što nisu.
Čujemo ponovno priče o HDZ-ovim modelima A i B ali i potpuno otklanjanje od dosadašnjih stavova SDA koja novim idejama dodatno komplicira zauvijek nategnuti Mostar.
Istodobno, po dobrom starom pravilu, strani predstavnici u BiH uporno ponavljaju kako nije njihovo da se miješaju u našem loncu te da je najbolje prepustiti domaćim snagama da iznađu rješenje. A znamo kako to izgleda kad domaće stran(k)e traže i rješavaju.
No, ako se već stranci, koji su dosta toga uprskali u Mostaru, ne žele petljati u politiku, red bi bio da se oduže i upetljaju se u neka druga upravljanja.
Zašto, recimo, ne bi Švedska koja prednjači u projektima ekologije u zemlji i koja je ionako istresla ogroman novac za kolektore a koje im još nitko valjano nije opravdao, ne bi preuzela čistoću u Mostaru. Pošalje tako švedska vlada nekoliko svojih stručnjaka da zasjednu u mostarske odjele i poduzeća čistoće i da dovedu u red ovo ruglo od nedosanjane prijestolnice.
Mogli su i Nijemci uvesti privremenu upravu pa riješiti mirujući promet, Japanci nametnuti upravu koja bi brinula o drvećima koja su ionako morali sami saditi po mostarskim parkovima jer su domaće snage kopale plitko.
Mogla bi se, recimo, Francuska pobrinuti za turističke strategije, Amerikanci bi mogli osmisliti strategiju zračne luke po jednostavnom pravilu ''Tko leti vrijedi'' a Austrijanci držati pročelja zgrada, urbanističke planove i češljanje 23 plana koja su donesena za vrijeme dok, kako sud reče a Ljubo Bešlić jedva dočeka, gradom ne upravlja nitko.
Švicarce bismo mogli zamoliti da u grad slučaj uvedu razuman gradski prijevoz, a našlo bi se prostora i za akcije drugih država koji svojim gradovima upravljaju kao da u njima netko živi za razliku od onih koji u Mostaru peru ruke od svega što potpišu i vladaju kao da vladaju livadom na kojom se leptirići i bube moraju snaći kako znaju, a ne znaju, i umiju – a ne umiju.
Ako se, dakle, politika već ne smije miješati u politiku, a nije da se ne miješa, onda bi oni koji uporno govore kako im je teško gledati nas kako se patimo, mogli pomoći na pozicijama gdje nema i ne bi trebalo biti politike.
Neka stranci preuzmu gradske službe i obveze, a domaći neka se natežu u politici. Pa tko prije pomete...
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
