Je li nam bijeg jedina preostala borba?

''Vi više volite red nego slobodu…'', poručio je Thomas Mann njemačkom društvu u svojoj čarobnoj ''Čarobnoj gori''. I mi posljednjih godina, gledajući kolone nezadovoljnika kako odlaze put obećanje zemlje i tuđeg neba s kojeg ipak grije, svjedočimo potragama za redom.

S druge strane, kroz prizmu Mannove rečenice iz jednog dijaloga, reklo bi se kako u pomanjkanju reda, konstantnom neredu zvanom bosanskohercegovačka ustajala zbilja, uživamo u slobodi. No, kad malo razgolimo tu stvarnost, shvatimo da smo u okovima, jednako neslobodni kao i neredni.

Svjedoci smo kako iz dana u dan, izmoreni ofucanim strategijama lidera stranaka, odnosno podružnica privatnih biznisa uokvirenih u politiku, ljudi odlaze bez mahanja.

Bosna i Hercegovina, postala je rasadnik nezadovoljnika koji, kakvog li paradoksa, s gađenjem gledaju one što u svojim bježanjima od neizvjesnosti i nezadovoljstva zaglave u granicama ovog trokutastog kaosa.

Traže bjegunci, umorni od našeg nereda, pod nekim tuđim suncem i red i slobodu. Ma koliko mi, naviknuti na neodgovornost, u svim uređenjima vidjeli okove, u ovoj državi u kojoj ne postoji odgovornost za bilo što, uviđamo kako smo ustvari okovani u izvikanu slobodu u kojoj krila imaju samo oni što podgrijavaju kaos i zatvaraju oči pred svojom krivnjom za odlaske i za nered.

One koji odlaze negdje tamo, čeka red koji se plaća brojim ograničenjima. Možda to i znači odricanje od slobode i svih sloboda koje su nam naši kaosi učinili normalnima. No, jasno je svima, a posebno onima koji bez fejzbukovske nostalgije za neredom grabe naprijed, da u redu ima više slobode nego u slobodnom neredu u kojem smo izdresirani da bismo u moru neodgovornosti zatupili oštrice odgovornosti prema svojim životima.

Čudno je samo kako nam treba dalek put da bismo otkrili red i shvatili da smo lažno slobodni odbijajući uprijeti prstom  remeteći sve ispisane definicije o borbama. Jer, nama je bijeg jedina preostala borba.

Junak Mannovog  romana, priprema se za novi posao odlazeći u posjetu rođaku koji, bolestan, boravi u sanatoriju. Misleći tu provesti samo nekoliko dana prije novoga posla, umisli sebi da je bolestan i ostaje u sanatoriju kako bi izliječio svoju umišljenu bolest. Nakon sedam godina, izliječen, s novim pogledom na život, odlazi u rov.

Sve se čini baš kao jedan naš začarani krug u kojem, tek izliječeni, žedni i reda i slobode, ponovno klonemo na dno i pružimo ruke na novo vezanje, a noge u novo tapkanje u neredu da u njemu opet kasno shvatimo da su nered i izvitoperena sloboda jedino dobri za podružnice privatnih biznisa uokvirenih u politiku.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.