S mostarskog Rondoa, dok grad još polako otvara oči, svakog utorka ujutro polazi autobus koji ne vozi samo putnike – već nosi radost, dostojanstvo, druženje i sjećanje na dane kad je sve bilo lakše. U tom autobusu su mostarski umirovljenici, članovi Udruge Neretva, koji jednom tjedno pobjegnu iz svakodnevice do Drvenika.
Za mnoge je od njih more posljednjih godina bilo tek fotografija na zidu ili sjećanje na lijepe uspomene. Male mirovine, rastući troškovi i usamljenost učinili su ljetovanje teško dostižnim. No zahvaljujući upornosti i organiziranosti Udruge Neretva, ljepota putovanja, druženja i mora – barem utorkom – postala je lakše dostižna.
U prilogu RTV HB Stojan Livaja, predsjednik Uppravnog odbora udruge Neretva, rekao je: ''S obzirom da umirovljenici ne znaju što je standard života, što je luksuz, odlučili smo barem im jednom tjedno omogućiti odlazak na more. Udruga broji oko 1.500 članova, a više od 90% ih ima minimalnu mirovinu – bez nas, nikad ne bi vidjeli more''.
Od početka srpnja do rujna, svakog tjedna autobusom u Drvenik kreće pedesetak do šezdesetak umirovljenika. Ne idu u luksuzne hotele. U ruksacima su voda, sendviči, krema za sunčanje i dobro raspoloženje. Autobus krene u 7, povratak je u 18 sati, a do 20:30 su nazad u Mostaru – puni dojmova i soli u kosi.
“Nisam putovao prije. Bio sam sam. Sad imam društvo i sve izgleda ljepše. Vrijeme nam proleti”, priznaje Pero Martinović, umirovljenik i član udruge, a umirovljenica i također članica udruge Neretva, Ankica Krešić je kazala: ''To nam jedino preostaje, djecu smo podigli, unučad dođu i snjima se igramo, i onda putovanja razna. Udruga nam je sve omogućila, i hvala im na tome''.
