Selo prepušteno zubu vremena

Vrijeme donosi i odnosi, stara je poslovica koja uvijek vrijedi. Ono što je ne tako davno bilo teško i zamisliti, sad nam je postalo “novo normalno”. Htjeli mi to priznati ili ne, pandemija je utjecala na sve segmente života i svakodnevice. Dok smo prošle godine bili pod strogim mjerama i lockdown-om, ova je, barem u tome pogledu ipak podnošljivija.

Unatoč svemu, ljudi žive, rade, i traže mjesto za odmor. Oni skloniji “bijegu” od svakodnevnog okruženja, željni mira, tišine i prirode zapute se na planinu gdje vladaju samo zakoni prirode.

Jedno od takvih mjesta, zasigurno su Gornje Maglice.

Maglice su selo koje se nalazi na južnoj strani Ramskog jezera. Početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća doživjele su ekspanziju svoga stanovništva. Početak gradnje brane sve je, čini se zauvijek promijenio.

Od mjesta koje je bilo puno života, postalo je mjesto s malim brojem stalnih stanovnika. U potrazi za poslom, većina mladih ljudi otišla je daleko, od Zagreba do Njemačke…

Doći danas na Maglice i vidjeti ono što je ostalo od nekadašnjih stanovnika, neki bi slikovito opisali kao ljudski život. Sve prolazi, sve se mijenja i sve stari.

U Gornjm Maglicama već desetak godina nema niti jednog stalnog stanovnika i to je vidljivo. Većina kuća gospodarskih objekata prepuštena je zubu vremena i laganom umiranju.

Ali kako svako pravilo ima iznimku, tako je i u slučaju Gornjih Maglica. Ono što je bilo osuđeno na umiranje, spašeno je održava se.

U zaseoku Jozići, HPD “Rama”, od obitelji Penava dobilo je staru planinsku kuću u kojoj tada već nekoliko godina nitko nije živio, javlja rama-prozor.info.

Dolaskom planinara, stvari su se promijenile, kuća, iako stara, obnavlja se i prilagođava današnjim standardima i potrebama. Najveći problem je loš pristupni put, ali se i tu nekako snalaze. Gdje ima volje, nađe se i načina…