''Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvijek smisleno, na mjestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno ili zlo'', zapisao je nobelovac Ivo Andrić.
Stari most sagrađen je davne 1566. godine, a jako oštećen u ratu 1992. i srušen tijekom rata u studenom 1993. godine. Njegova obnova, odnosno rekonstrukcija, bila je vrlo zahtjevna kako građevinski, tako i kao projekt obnove u ratu porušenih veza među ljudima s obje obale rijeke Neretve. Od početka projekta obnove do njegove konačne realizacije trebalo je punih pet godina.
Svečana ceremonija potpisivanja upriličena je u lipnju 1999. kada su direktor UNESCO-a Federico Mayor, gradonačelnik Mostara Ivica Prskalo i dogradonačelnik Safet Oručević, zajedno s ministrom vanjskih poslova BiH dr. Jadrankom Prlićem, pored ostataka Starog mosta potpisali Sporazum o njegovoj obnovi. Direktor UNESCO-a Mayor tada je naglasio kako je početak obnove Starog mosta velik pothvat za koji je izdvojeno 15,5 milijuna američkih dolara, a Svjetska banka dala je i kredit od četiri milijuna dolara.
''Znam da je prošlost teško zaboraviti, ali sjećanje je razlog da se zaboravi. Svi moramo gledati naprijed jer ne možemo pisati prošlost, ali možemo pisati budućnost, i to mogu učiniti svi narodi u BiH'', poručio je tom prigodom Federico Mayor.
Nakon potpisivanja Sporazuma, već iduće godine, krenulo se u osnivanje Agencije za izgradnju Staroga mosta i obnove kulturne baštine Mostara (PCU). Za direktora Agencije imenovan je Rusmir Ćišić, a za njegova zamjenika Tihomir Rozić.
Uskoro se krenulo i s prvim radovima na pripremi kamena tenelije za luk mosta iz kamenoloma Mukoša koji se nalazi u blizini, u južnom dijelu grada. Trebalo je pripremiti točno 1088 kamenih blokova. Svaki blok imao je svoj broj, pločicu na kojoj se vidi gdje on u projektu ima svoju poziciju. Svaki je kamen bio izrezan tako da na sebi ima mesa po tri centimetra sa svake strane, da bi ga klesari mogli ručno obraditi te ga dovesti u konačnu formu za ugradnju.
Ono po čemu je ovaj projekt bio specifičan jest i to što je Svjetska banka (World Bank) po prvi put u svojoj povijesti odobrila jedan kredit za kulturnu baštinu, tako da je ovo i za njih bio pilot-projekt. Kredit od četiri milijuna dolara s odgodom plaćanja od 10 godina, povratom od 35 godina, uz kamatu od samo 1,5 posto. Talijanska je vlada dala još tri milijuna dolara, turska vlada dva milijuna dolara, nizozemska vlada jedan milijun dolara, dok je u čitavom projektu Grad Mostar sudjelovao s još dva milijuna američkih dolara. Među prvim donatorima, Vlada Republike Hrvatske osigurala je 600.000 američkih dolara. Tadašnji premijer Republike Hrvatske Ivica Račan, zajedno s brojnim ministrima u Vladi – Jozom Radošom, Ivicom Pančićem i Toninom Piculom te suprugom Dijanom Pleština – posjetio je Mostar. Tom prigodom obišao je i staru jezgru grada, a u hotelu Ero priređen mu je svečani prijam kojem su bile nazočne istaknute osobe iz političkog, kulturnog, vjerskog i javnog života Grada Mostara i Hercegovine.
Razvojna banka Vijeća Europe donirala je jedan milijun američkih dolara, a Republika Francuska osigurala je tehničku opremu i pripremu izrade projektne dokumentacije obnove mosta. Istina, sva prikupljena sredstva nisu utrošena samo na obnovu Staroga mosta, nego su se pored njega obnovile i razrušene kule s obje strane mosta te popratni objekti. Uz to, kao dodatni poticaj obnovi suživota u Mostaru, tim sredstvima obnovljena su i tri objekta triju naroda – Hrvata, Bošnjaka i Srba – Napretkov konvikt Petar Svačić, Vakufski dvor i Vladičanski dvor.
Novi most gradio se od istih materijala od kojih je rađen Stari most prije 450 godina: kamen tenelija, žbuka koja je bila u to doba, izolacijski materijal od boksita i gline koji nije dopuštao da voda ulazi u utrobu mosta. Most je imao i posebne kanalice, tako da ga voda nije mogla razarati. Olovo se također koristilo kao i prije, a upotrijebljen je i puno kvalitetniji švedski čelik.
Posao obnove Starog mosta na međunarodnom natječaju dobila je turska tvrtka ER-BU. Nadzor radova vodila je hrvatska kompanija OMEGA Engineering d.o.o. Dubrovnik, na čelu s dr. Željkom Pekovićem, dok je projekt obnove mosta izradila talijanska firma General Engineering iz Firence. Studiju o kvaliteti izradila je njemačka firma LGA Civil & Environmental Engineering iz Nürnberga.
Izgradnji mosta prethodile su tri godine istražnih radova o stanju konstrukcije i sanaciji temeljnog tla, geološka istraživanja tvrtke Conex iz Mostara i Yeralfi Armacilika iz Istanbula te izrada glavnog projekta Starog mosta. Usporedo su se provodila laboratorijska ispitivanja tradicijskih materijala – kamena, morta i metala – koja je vodio Geotehnički institut LGA iz Nürnberga. Hrvatska je donirala sačuvani fotogrametrijski snimak bez kojeg ne bi bilo General Engineeringova glavnog projekta. Samo se uz taj snimak mogla napraviti najpreciznija rekonstrukcija luka Starog mosta. Kurdskim klesarima iz Turske, koji su uporno radili na kamenim elementima, pomagali su nadzornici s Korčule. U luk mosta ugrađeno je 1088 kamenih elemenata u 111 redova, potpuno istovjetno starim dijelovima.
Pripreme za početak obnove izazvale su veliko zanimanje medija, javnosti i politike. Gotovo svakodnevno dolazili su novinari iz zemlje, regije, Europe i svijeta. Generalni direktor UNESCO-a Koichiro Matsuura došao je prvo u Mostar. Predsjednik Italije Carlo Azeglio Ciampi simboličnim udarcem dlijetom označio je početak klesarskih radova.
''Građani BiH, vi ste dio Europe i čekamo vas u Europi. Bez vas Europa ne bi postojala'', izjavio je tom prigodom.
Prvi kameni blok na luk mosta položili su gradonačelnik i dogradonačelnik Mostara, Hamdija Jahić i Ljubo Bešlić, 14. travnja 2003. godine. U naredna četiri mjeseca radilo se bez obzira na vremenske uvjete, a 20. kolovoza ugrađen je posljednji kamen. Potom su zidani vijenci i postavljena metalna ograda. Ukupno je ugrađeno 44 tone kamena, svaki obrađen tako da izgleda kao da je izlizani original.
Svečano otvorenje održano je 23. srpnja 2004. godine. Federalne vlasti nisu osigurale obećana sredstva, pa je većinu troškova pokrio Grad Mostar. Luk mosta se, nakon uklanjanja skele, spustio samo jedan milimetar, a kvalitetu obnove potvrdio je i potres u travnju iste godine, koji nije prouzročio nikakvu štetu.
Na svečanosti su sudjelovala izaslanstva iz više od 50 država, uključujući princa Charlesa, predsjednika RH Stipu Mesića, premijera Ivu Sanadera i Papinog izaslanika Santosa Aprila. Na aerodrom Mostar sletjela su 22 zrakoplova. Signal PBS-a preuzelo je 28 televizijskih kuća, među njima i CNN.
Voditelj PRESS centra Miroslav Landeka naveo je da je za praćenje događaja bilo akreditirano oko 600 novinara, fotoreportera i snimatelja iz BiH i inozemstva.
Bivši gradonačelnik Neven Tomić izjavio je: ''Otvorenje Starog mosta znači puno za Mostar u povijesnom, kulturnom i ekonomskom smislu. S njegovim otvorenjem Stari most se vraća građanima, a ne političarima koji su ga koristili za vlastite svrhe.''
Za obnovu je izvučeno 1250 m³ kamena, od čega je korišteno 360 m³ najkvalitetnijeg materijala. Metalne dijelove izradio je metalurški kombinat ''Kemal Kapetanović'' iz Zenice, a mort je razvijen u laboratorijima IGH u Mostaru i Zagrebu. Stari most uvršten je 15. srpnja 2005. godine na UNESCO-ov popis zaštićenih spomenika na sjednici u Durbanu, Južna Afrika.
