Europa obiluje nekim od najpoznatijih turističkih odredišta na svijetu, no boravak često dolazi uz visoku cijenu, zbog čega putnici sve pažljivije uspoređuju troškove. U tome im kao koristan orijentir može poslužiti Eurostatov indeks razine cijena za restorane i hotele.
Eurostat je prosjek Europske unije postavio na vrijednost 100. To znači da, ako restorani i hoteli u prosjeku u EU-u stoje 100 eura, indeks pokazuje koliko bi ista košarica usluga koštala u svakoj pojedinoj zemlji. Vrijednost iznad 100 znači kako je odredište skuplje od prosjeka EU-a, dok vrijednost ispod 100 upućuje na niže cijene. Riječ je o indeksu, a ne o stvarnom iznosu, pa služi isključivo kao usporedni pokazatelj, piše Euronews.
Prema najnovijim podacima Eurostata, Švicarska je najskuplja zemlja za restorane i hotele od svih 37 europskih država. Standardna košarica tih usluga u Švicarskoj stoji 171 euro, što je 71 posto više od prosjeka EU-a. Sjeverna Makedonija je najjeftinija zemlja, s cijenama 50 posto ispod prosjeka EU-a, odnosno oko 50 eura.
Među državama članicama EU-a, Danska je najskuplja za restorane i hotele. Standardna košarica ondje stoji 148 eura, što je 48 posto iznad prosjeka Unije. Bugarska je najjeftinija članica EU-a, s ukupnim iznosom košarice od 53 eura.
S prosječnom cijenom košarice od 75 eura, Bosna i Hercegovina nalazi se među jeftinijim zemljama. Jeftinije od nas su Češka, RUmunjska, Bugarska, Mađarska, te Srbija, Albanija, Sjeverna Makedonija...
Cijene u Sloveniji i Hrvatskoj također su ispod prosjeka EU. U Hrvatskoj na 95 posto.
Ono što je uočljivo, izražene su regionalne razlike. Nordijske zemlje općenito su skuplje kada je riječ o restoranima i hotelima, a zapadnoeuropske države također su uglavnom iznad prosjeka.
Irska, Nizozemska, Belgija, Njemačka i Francuska nalaze se na ili iznad referentne vrijednosti EU-a od 100 eura. Nasuprot tome, istočna Europa i Balkan znatno su ispod prosjeka EU-a.
Objašnjavajući razlike u cijenama, Kristóf Gyódi sa Sveučilišta u Varšavi ističe da treba uzeti u obzir trošak rada. Kako je rekao za Euronews Business, budući je ugostiteljski sektor izrazito radno intenzivan, razlike u visini plaća među državama izravno se odražavaju na cijene usluga. Dodatni čimbenici uključuju razlike u cijenama energije i komunalija, PDV-u i drugim porezima te cijeni poslovnih nekretnina.
Eurostatov indeks razine cijena ne mjeri priuštivost jer ne uzima u obzir razinu dohotka. Kao rezultat toga, osobe s višim raspoloživim prihodima i dalje si mogu priuštiti više restoranskih i hotelskih usluga u svojim zemljama, čak i ako su cijene nominalno više.
Kod putovanja te razlike postaju važne. Građani zemalja s višim prihodima često mogu uživati u nižim cijenama prilikom putovanja u druge dijelove Europe, primjerice kada putnici iz nordijskih zemalja posjećuju istočnu Europu ili dijelove južne Europe.
Na kraju, kako ističu iz HOTREC-a, ono što je putnicima najvažnije jest omjer cijene i kvalitete. Kada cijene rastu brže od kupovne moći, ljudi su skloniji skraćivati boravke, putovati izvan sezone ili birati odredišta koja doživljavaju kao povoljnija.
