Prije nego što su u Pločama niknule prve zgrade i asfaltirane ulice, radnici Luke Ploče živjeli su u barakama – skromnim drvenim nastambama koje su služile kao privremeni domovi. Upravo iz tih baraka, koje su nosile nazive poput splitske, hercegovačke ili ribarnice, počelo je stvaranje nove zajednice i budućeg grada.
Bez struje, vodovoda i kanalizacije, radnici i njihove obitelji snalazili su se kako su znali. U jednoj prostoriji znalo je spavati i više članova obitelji, a svakodnevni život odvijao se u zajedničkim dvorištima. I dok su djeca trčkarala po prašini, odrasli su ručno prenosili građevinski materijal, gradeći Luku i temelje današnjih Ploča, piše Dubrovački vjesnik.
Glavno okupljalište bila je gostionica Obala, gdje se nakon posla igralo briškulu i šijavicu, a na bućalištu se nadmetalo s istim žarom kao na radilištima. Prema podacima iz 1949. godine, u Pločama je bilo čak 55 baraka, a s dolaskom radnika iz cijele bivše Jugoslavije, broj stanovnika je rastao.
Važan preokret dogodio se 1951. godine, kada je Komisija, u kojoj su bili predstavnici Ministarstva pomorstva, Urbanističkog zavoda i drugih institucija, donijela odluke o izgradnji lučkih, administrativnih i stambenih objekata.
Sedamdesetih godina poslovanje Luke je procvjetalo. Radnicima su osigurani stanovi, ambulanta, besplatan prijevoz i restoran društvene prehrane s kapacitetom od tisuću obroka dnevno. Luka je samo u stanogradnju između 1970. i 1985. uložila 510 milijuna dinara, omogućivši radnicima otkup stanova i kvalitetniji život.
Unatoč razvoju, sjećanja na barake ostaju živa. U njima su se rađali prvi stanovnici, sklapala prijateljstva i stvarali temelji zajedništva. Te skromne građevine danas su simbol početaka i upornosti generacija koje su izgradile Ploče.
