Sve je više zaposlenika koji na poslu samo stvaraju privid zauzetosti, iako zapravo ne obavljaju nikakav konkretan posao. Taj fenomen, poznat pod nazivima poput simulacije rada, fiktivnog angažmana, radne fasade ili ''ghostworkinga'', rasprostranjeniji je nego što se misli – što potvrđuju i rezultati najnovijeg istraživanja.
Naime, izvješće AI servisa za izradu životopisa Resume Now pokazuje kako je sve više zaposlenih koji se pretvaraju da su zauzeti, posebice u prisutnosti nadređenih. Primjerice, zaposlenici često glume da nešto zapisuje, tipkaju nasumično po tipkovnici ili hodaju uredom s bilježnicom kako bi ostavili dojam važnog zadatka.
Istraživanje pokazuje da se čak 58 % zaposlenih redovito pretvara da radi, a dodatnih 34 % to čini povremeno. Drugim riječima, velika većina zaposlenika priznaje da barem djelomično simulira rad.
Gotovo četvrtina ispitanika (23 %) izjavila je da namjerno šeće uredom s bilježnicom, dok 22 % glumi tipkanje. Petnaest posto njih priznaje da glume telefonski razgovor kako bi izgledali zauzeto, a 12 % ih čak zakazuje fiktivne sastanke kako bi izbjegli stvarne radne zadatke.
Ovi podaci ukazuju na sve izraženiji jaz između zaposlenika i radnog okruženja. To potvrđuju i rezultati Gallupova istraživanja, prema kojem angažman među zaposlenima – osobito menadžerima – opada.
Iako se često raspravlja o učinkovitosti rada od kuće, podaci pokazuju zanimljiv kontrast: 47 % zaposlenih priznalo je da više vremena izgubi radeći od kuće, dok 37 % to čini kada su fizički u uredu.
Psiholozi tu pojavu nazivaju ''performativnim radom'' – situacijom u kojoj zaposlenici glume produktivnost zbog osjećaja da su pod stalnim nadzorom. Problem, dakle, nije toliko u načinu rada (kući ili u uredu), već u nedostatku povjerenja i smislenog angažmana.
Mnoge kompanije koje inzistiraju na povratku u urede često tvrde kako će to povećati učinkovitost i poboljšati timsku suradnju. No, podaci pokazuju da je stvarni razlog češće pokušaj menadžera da zadrže kontrolu nad zaposlenicima – kontrolu koja je u slučaju minimalno angažiranih radnika, očito, samo iluzorna.
Navika zaposlenika da glume zauzetost ukazuje na dublji problem u organizacijskoj kulturi. To nije samo pitanje neučinkovitosti i gubitka novca, već i znak da zaposlenici ne dijele vrijednosti i ciljeve uprave.
Posebno je to izraženo kod pripadnika generacije Z, koji sve više odbacuju tradicionalni model rada od 9 do 17 te radije biraju okruženja bez stroge hijerarhije i šefova – tzv. ''unbossing''.
U konačnici, rezultati istraživanja signal su poslodavcima da kod procjene učinkovitosti i zapošljavanja ne gledaju samo kvantitetu posla, nego i kvalitetu angažmana – a povjerenje i svrhovitost pritom bi trebali biti u prvom planu, piše Bonitet.com.
