Ne dolaze na sjednice, a i kada dođu, napuštaju ih kad im se prohtije. Ne javljaju se za riječ, kao da nisu prisutni. Ili se satima prepiru. Nitko ih zbog toga ne može kazniti. A svakog mjeseca zarađuju po nekoliko prosječnih plaća.
Tako, ukratko, izgleda bavljenje politikom u Bosni i Hercegovini, gdje narodni zastupnici, na svim razinama vlasti, nikome ne polažu račune, jer za njih ne postoji disciplinski postupak, baš kao ni lakša ili teža povreda radne obveze.
Bilo da je riječ o zastupnicima u entitetskim parlamentima ili onima na državnoj razini, situacija je, manje-više, identična – riječ je o jedinom poslu u BiH u kojem kazne za nerad ne postoje.
Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, kaže da radnik koji se pojavi na poslu, ali ne zadovolji ukuse poslodavca ili ne ostvari ono što je poslodavac zamislio, trpi sankcije i ima određene probleme.
''A da ne govorimo o tome kada se uopće ne pojavljuje ili mu je učinkovitost na poslu ravna nuli. Prema tome, ovo što se događa u parlamentarnoj svakodnevici BiH je presedan, a za to, osim političara, najveću krivicu snose građani koji ih biraju – odnosno koji biraju osobe koje zastupaju osobne, a ne javne interese'', rekao je Šatorović za Nezavisne novine.
Politički analitičar Vehid Šehić kaže da je kod nas politika najunosnije zanimanje, barem u materijalnom smislu, i da imamo velik broj političkih stranaka, a ljudi često ulaze na liste upravo iz materijalnih razloga.
''Da biste bili zastupnik, ne traže vam se nikakve kvalifikacije, nikakvo znanje, pa čak ni osnovna predznanja. To može biti bilo tko – i upravo je to problem parlamentarizma kod nas'', rekao je Šehić za Nezavisne novine.
Ima, kaže, i onih koji svoj posao rade pošteno, ali i onih koje ne zanima ništa osim vlastitog bankovnog računa – odnosno koliko će zaraditi za četiri godine mandata.
''Mnogi, čim sjednu u fotelju, ne razmišljaju o tome što mogu učiniti za opće dobro, nego koliko će im to donijeti novca za četiri godine. A to nisu mali iznosi. Naš politički sustav omogućio je da se svatko može baviti politikom. Mnogi se nikada ne jave za riječ, a mnogi bi bolje napravili kad ne bi ni govorili'', naglašava Šehić.
''Možda bi trebalo nešto mijenjati, uvesti odgovornost, ali to mora negdje biti definirano – može se propisati Poslovnikom o radu. Treba onemogućiti primanje bilo kakve naknade onima koji neredovito prisustvuju sjednicama, ili su na njima potpuno neaktivni. Bili smo svjedoci da Dom naroda Parlamenta BiH gotovo godinu dana nije zasjedao, a svi su svakog mjeseca redovito primali nemoralno visoke plaće za bh. prilike'', poručuje Šehić.
Sociolog Vladimir Vasić kaže da je ponekad bolje da pojedini političari šute, jer kad progovore, to više nije njihova, nego sramota svih nas koji smo ih birali.
''Ne postoji ni zakonska regulativa ni pravilnici koji bi propisivali tko se mora javljati za riječ ili govoriti. To je jasan pokazatelj da još nismo dovoljno demokratski sazreli da biramo pojedince, kompetentne osobe, ljudske resurse – već biramo po stranačkoj liniji. To pokazuje koliko smo politički i demokratski nezreli kao narod'', istaknuo je Vasić.
Tvrdi da se u narednim godinama neće dogoditi ništa pozitivno – dapače, može biti samo gore.
''Na vidjelo mogu izaći samo još gori kadrovi. Mogu sjediti u parlamentu četiri godine bez ijedne replike ili javljanja, i nitko ih zbog toga neće kazniti. Glavni problem je što imamo kratko pamćenje – pa iste takve opet nagradimo'', rekao je Vasić za Nezavisne novine.
Dakle, situacija je gotovo identična u svim parlamentima, a kako to izgleda u praksi, pokazuje primjer iz najvišeg zakonodavnog tijela u Republici Srpskoj.
Naime, prema podacima koje su Nezavisnim novinama dostavili iz Narodne skupštine Republike Srpske, od studenog 2022. godine do 30. lipnja 2025., pet narodnih zastupnika nijednom se nije javilo za riječ tijekom sjednica, iako ih je u tom razdoblju bilo čak 36 – 14 redovitih i 22 posebne sjednice.
Među njima su troje zastupnika SNSD-a: Radojica Vidović, Nina Bukejlović i Milan Dakić. Preostalo dvoje 'šutljivih' zastupnika su Nikolina Šljivić i Predrag Nešić iz DNS-a. A i zašto bi se javljali? Govorili ili ne – plaća stiže redovno, i to ona od nekoliko tisuća maraka mjesečno.
