Uvodi li i Njemačka sijestu?

Sve češće vrućine u Njemačkoj postaju ozbiljan problem za zaposlene, bilo da rade na gradilištima, u zagušljivim uredima ili dostavljaju pošiljke na temperaturama višim od 30 stupnjeva.

Tvrtke moraju hitno reagirati, upozorava Katharina Utermöhl iz osiguravajućeg društva Allianz, ističući kako se Njemačka još nije dovoljno pripremila za ekstremne vrućine.

Njemačka u opasnoj srednjoj zoni

Dok zemlje na jugu Europe već desetljećima uzimaju vrućinu u obzir pri urbanističkom planiranju, gradnji i organizaciji svakodnevnog rada, Njemačka se nalazi u "opasnoj srednjoj zoni", ocjenjuje Utermöhl.

Vrućina je, dodaje, odavno postala trajan i strukturni obrazac na koji se mora odgovoriti.

U Njemačkoj zasad ne postoji poseban zakon koji bi regulirao rad tijekom velikih vrućina. Mjerodavna je Uredba o radnim prostorijama.

Prema toj uredbi, poslodavci bi već pri sobnoj temperaturi od 26 stupnjeva trebali razmotriti mjere protiv toplinskog opterećenja. Od 30 stupnjeva zaštitne mjere postaju nužne, dok se pri temperaturama višim od 35 stupnjeva radni prostor u pravilu smatra neadekvatnim.

Toplinski valovi mogli bi njemačko gospodarstvo do 2030. godine stajati oko 112 milijardi eura, pokazuju izračuni Allianza.

Produktivnost sa svakim dodatnim stupnjem Celzija iznad 30 u prosjeku pada za oko tri posto, dok troškovi energije, među ostalim zbog klimatizacijskih uređaja, mogu rasti za oko 1,2 posto po stupnju.

Raste broj bolovanja

Do sličnih rezultata došla je i radionica za javne politike "Klima mijenja rad", organizirana pri njemačkom Ministarstvu rada i socijalne politike.

Prema tim procjenama, broj bolovanja raste za oko 3,5 posto u danima s temperaturama višim od 30 stupnjeva. Tijekom duljih toplinskih valova taj rast može dosegnuti i šest posto, uz znatne gubitke produktivnosti i ukupnu ekonomsku štetu koja se mjeri milijardama eura.

Kao odgovor na sve veći problem razmatraju se različite strategije. Utermöhl kao primjer navodi južnoeuropske zemlje poput Španjolske i Grčke, gdje se radno vrijeme tradicionalno prilagođava tijekom vrućih ljetnih mjeseci.

"Početi rano, izbjegavati podnevnu vrućinu i u skladu s tim organizirati radni dan – to je vrlo lako primjenjiva strategija produktivnosti", kaže ekonomistica.

Sijesta kao upravljanje rizikom

Prema njezinim riječima, sijesta pritom "nije poslijepodnevno drijemanje, već upravljanje rizikom". Tvrtke koje radno vrijeme prilagode visokim temperaturama štite produktivnost zaposlenih, ali i dugoročno svoju tržišnu vrijednost.

Radno vrijeme, kada je to tehnološki ili zbog poslovnog procesa moguće, treba prilagoditi, navodi Savezni institut za zaštitu na radu i medicinu rada.

"Tu spada i korištenje kliznog radnog vremena", savjetuje institut.

Sindikati, međutim, znatno opreznije gledaju na opće modele poput svojevrsnog pravila o sijesti.

Potrebna su rješenja prilagođena pojedinim djelatnostima, naglasila je Anja Piel iz Njemačkog saveza sindikata.

Pomicanje radnog vremena u hladnije sate može pomoći, ali nije svugdje izvedivo. Zato sindikati naglašavaju odgovornost poslodavaca za zaštitu radnika od vrućine na radnom mjestu.

Raspravu dodatno zaoštrava planirana reforma Zakona o radnom vremenu. Predviđeno je da se dosadašnji osmosatni radni dan u većoj mjeri zamijeni tjednim maksimalnim radnim vremenom.

Sindikati upozoravaju da bi takav model mogao ublažiti postojeće standarde te strahuju od kraja uređenog osmosatnog radnog dana.