U BiH se ne 'broji' razlika u plaćama muškaraca i žena

Povodom Međunarodnog dana jednakih plaća, koji se obilježava 18. rujna, nacionalni koordinator Međunarodne organizacije rada (ILO) u BiH Edis Arifagić upozorio je u razgovoru za Fenu na nedostatak ažurnih i sveobuhvatnih podataka o razlikama u plaćama između muškaraca i žena u Bosni i Hercegovini.

Po njegovim riječima, dostupni statistički izvori za BiH imaju različit obuhvat i referentne godine. Kao primjer navodi indeks rodne ravnopravnosti Agencije za statistiku BiH, koji zbog nedostatka odgovarajućih podataka razvrstanih prema spolu, ne uključuje kategoriju prihoda.

Zakon postoji

''To je jasna ilustracija potrebe za unaprjeđenjem statističkog praćenja ekonomske nejednakosti'', kazao je Arifagić.

Arifagić podsjeća da Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH propisuje jednake naknade i beneficije za isto radno mjesto, ali upozorava da postojanje zakonske obveze samo po sebi ne jamči njezinu dosljednu primjenu kod svakog poslodavca.

Dostupne analize koje se oslanjaju na podatke Agencije za statistiku BiH iz 2020. godine ukazuju na više prosječne plaće muškaraca u financijskim djelatnostima i osiguranju te zdravstvu i socijalnoj zaštiti.

Arifagić, međutim, ističe da zbog starosti tih podataka oni ne predstavljaju pouzdano i ažurno rangiranje sektora.

''Sektorski prosjeci također ne pokazuju jesu li dvije osobe na istom radnom mjestu različito plaćene. Za potpuniju sliku potrebno je usporediti zanimanja, rukovodeće odgovornosti, radno vrijeme i beneficije, kao i način vrednovanja poslova u kojima prevladavaju žene'', dodao je.

Nejednaka podjela neplaćenog rada u kućanstvu

Uzroci razlika u plaćama globalno su povezani s tradicionalnom raspodjelom poslova, nejednakim mogućnostima napredovanja, obvezama u kućanstvu te podcjenjivanjem poslova koje pretežno obavljaju žene.

Na položaj žena na tržištu rada snažno utječu i prekidi karijere zbog roditeljstva te skrb o djeci i starijim članovima obitelji.

''Neravnomjerna raspodjela neplaćene njege u kućanstvu te nedostatak usluga, poput brige za djecu ili starije članove obitelji, znatno ograničavaju potencijal žena za zapošljavanje. Posljedice se osjećaju kroz kraći radni staž, niža primanja i slabiju mirovinsku sigurnost'', upozorio je Arifagić, dodajući kako su dostupnost vrtića i ravnopravnija podjela roditeljskih obveza ključni dio rješenja.

Govoreći o konkretnim mjerama, istaknuo je kako bi institucije trebale osigurati redovito prikupljanje podataka o plaćama prema spolu, zanimanju, sektoru i radnom vremenu, kao i učinkovitiju zaštitu radničkih prava. Poslodavci, s druge strane, trebaju preispitati sustave određivanja plaća i uvesti jasne kriterije napredovanja.

Globalni trendovi i sporo smanjivanje jaza

''Vrednovanje radnih mjesta treba se temeljiti na njihovim stvarnim zahtjevima, bez rodnih stereotipa'', poručio je Arifagić, naglasivši i važnost socijalnog dijaloga te kolektivnog pregovaranja vlada, poslodavaca i sindikata.

Kada je riječ o usporedbi javnog i privatnog sektora, Arifagić napominje kako formalne platne ljestvice u javnom sektoru mogu smanjiti prostor za proizvoljne odluke, dok u privatnom veću ulogu imaju individualno ugovaranje i manje transparentni kriteriji.

Ipak, bez usporedivih podataka ne može se zaključiti da se javni poslodavci prema ženama odnose bolje od privatnih, jer jednake osnovne plaće ne jamče i jednake mogućnosti napredovanja ili pristup beneficijama, dodao je.

Ujedinjeni narodi kroz svoje aktivnosti u BiH zagovaraju unaprjeđenje politika rodne ravnopravnosti, dok ILO u programima stavlja naglasak na ekonomsko osnaživanje žena i razvoj ženskog poduzetništva.

Arifagić ističe kako su na globalnoj razini razlike u plaćama i dalje značajne. Prema ovogodišnjim podacima ILO-a, žene na svjetskoj razini zarađuju 18 posto manje od muškaraca.

U Europskoj uniji vidljiv je trend smanjivanja jaza u prosječnim bruto satnicama – sa 16,2 posto u 2011. godini na 11,1 posto u 2024. godini.

''Napredak postoji, ali je spor. Nizak prosječni jaz ne znači automatski i ravnopravnost. Važan je pristup tržištu rada te struktura zaposlenih žena i muškaraca. Zato plaće moramo promatrati zajedno s mogućnostima zapošljavanja i napredovanja'', zaključio je Arifagić.