Reformska agenda nije poboljšala poslovnu klimu: BiH gora od afričkih zemalja
Jedno od glavnih obećanja Reformske agende u BiH je bilo je poboljšanje poslovne klime i konkurentnosti. Međutim i nakon skoro tri godine od usvajanja Reformske agende teško je napraviti ikakvu korelaciju između izmjena zakona, pompeznih obećanja i stvarnih efekata na gospodarstvo, poslovno okruženje i građane.
Najrelevantniji verifikatori da se ništa ili skoro ništa nije dogodilo su međunarodni indikatori Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) i Svjetske banke (WB) koji pokazuju da je Bosna i Hercegovina rangirana na 103. prema WEF, odnosno 86. mjestu prema WB, globalne liste konkurentnosti, što su najlošije pozicije jedne europske zemlje.
Ukoliko ovo stavimo u regionalni kontekst, najbolje rangirana država okruženja je Slovenija na 48. mjestu, zatim Hrvatska na 74., Crna Gora na 77. mjestu i Srbija 78., dok je BiH tek na 103. mjestu u Izvještaju o konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma. Istraživanje u 2017. je obuhvatilo 137 zemalja svijeta, a rezultati se temelje na anketi 14.000 poduzeća širom svijeta. Metodologija se temelji na analizi 12 faktora konkurentnosti uključujući institucije, infrastrukturu, makroekonomsko okruženje, obrazovanje, tržište rada, navodi CCI u priopćenju.
Promatramo li posljednji izvještaj Svjetske banke o lakoći poslovanja, BiH je uvjerljivo najlošije rangirana zemlja u Europi, dok su neke zemlje regije napravile značajne pomake u poboljšanju poslovne klime i konkurentnosti. Tako se Makedonija nalazi na 11. mjestu, slijedi Slovenija na 37., pa Crna Gora i Srbija na 42. odnosno 43. mjestu, te Hrvatska koja je na 51. mjestu. Bosna i Hercegovina je tek na 86. mjestu, što je pad za 5 pozicija za posljednjih godinu dana, pa je po ovoj ljestvici lošije pozicionirana od afričkih zemalja poput Kenije, Bocvane ili Zambije.
Još jedan verifikator da se ništa značajno nije popravilo u oblasti poslovne klime i konkurentnosti u Bosni i Hercegovini su direktna strana ulaganja (DSU), koja su tijekom 5 godina (2013-2017) iznosila od samo1,53% do 2,98% BDP-a.
U usporedbi s regionalnim primjerima za isti period, u Srbiji FDI usudjeluju sa 4,43% BDP-a, u Hrvatskoj 1,11%, te u Sloveniji sa 1,47%. Posebno indikativan jeste uvid u realnu vrijednost BDP-a navedenih država, gdje je vidljivo da Slovenija sa dosta manjim brojem stanovnika ima gotovo 3 puta, a Hrvatska gotovo 4 puta viši BDP od BiH.
To znači da je vrijednost 1% BDP-a u trećem kvartalu u BiH 301 milijuna KM, u Srbiji 800 milijuna KM, u Sloveniji 886 miliona KM, a u Hrvatskoj preko milijardu KM. Kada gledamo direktna strana ulaganja u nominalnom iznosu ona su u do trećeg kvartala 2017. iznosila tek631 milijuna KM u Bosni i Hercegovini, dok su ostale zemlje regije bile ispred.
Tako u Srbiji strana ulaganja za isti period iznose gotovo četiri milijarde KM, u Sloveniji 1,37 milijardi KM, a u Hrvatskoj 1,96 milijardi KM. Kada se ove cifre iskažu u vrijednosti po glavi stanovnika u BiH iznose tek 179 KM, dok je u zemljama regije taj iznos značajno viši: Srbija 520 KM, Hrvatska 443 KM i Slovenija 664 KM investicija po glavi stanovnika. Investicije per capita najbolje pokazuju njihovu realnu vrijednost i potencijalni uticaj na ekonomski rast i poboljšanje životnog standarda stanovništva.
Kada posmatramo i kretanja po godinama neto tijekova stranih investicija u BiH prije i poslije Reformske agende vidimo da Refromskaagenda nije unaprijedila poslovnu klimu, pojednostavila procedure osnivanja biznisa, a opća politička kriza je ostala najstabilnija pojava u Bosni i Hercegovini, pa tako vidimo da strana ulaganja nakon usvajanja same agende nemaju bitnijih promjena što pokazuje posljednja tablica.
