Prof. dr. Jasna Bakšić-Muftić:Nasilje prema ''neposlušnim'' ženama

Četiri značajna datuma i događaja obilježavaju se krajem studenog i u prvoj polovini prosinca i na međunarodnoj i na lokalnoj razini. 25. studenoga, Dan državnosti Bosne i Hercegovine je istovremeno na međunarodnoj razini Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, 10. prosinca je Međunarodni dan ljudskih prava i završetak globalne kampanje „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“.

U BiH kampanju 16 dana aktivizma zajedno provode državna tijela na svim nivoima vlasti i nevladine organizacije koje djeluju u oblasti ostvarivanja rodne ravnopravnosti. Misli se na Agenciju za ravnopravnost spolova Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, entitetske gender centre i nadležna tijela Brčko distrikta BiH. U medijima je objavljena informacija da je nakon zastoja u Parlamentarnoj skupštini BiH u donošenju zakona Zakon o zaštiti od nasilja u porodici (Nacrt zakona je usvojen u oba doma Parlamentarne skupštine (2022), Vlada FBiH utvrdila Prijedlog zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u FBiH koji će biti upućen u dalju proceduru.

Osnova za Prijedlog ovog zakona je Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija), preporuke GREVIO Komiteta za implementaciju ove Konvencije (konkretno preporuke za BiH) i EU Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici.

Što je zajedničko navedenim datumima i događajima? Rodno zasnovano nasilje i nasilje prema ženama je posljedica neravnopravnosti i neravnopravne raspodjele društvene moći. U konzervativnim društvima/društvenim krugovima žene se discipliniraju društvenim normama. U privatnim odnosima su žrtve svojih fizički, ekonomski, socijalno i politički moćnijih partnera, ako ne pristaju na podređenu ulogu. Neposlušne djevojčice i žene u najtežim oblicima nasilja plaćaju životima lične izbore, opiranje usmjeravanju svojih života, kontroli tijela i želju za ličnom slobodom.

EU Direktiva, slično ostalim međunarodnim instrumentima koje se bave zaštitom ženskih ljudskih prava, navodi: „Nasilje prema ženama trajna je manifestacija strukturne diskriminacije žena, koja proizlazi iz povijesno nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca. To je oblik rodno uvjetovanog nasilja, koje prvenstveno provode muškarci prema ženama i djevojčicama. Njegovi korijeni leže u društveno oblikovanim ulogama, ponašanju, aktivnostima i značajkama koje određeno društvo smatra primjerenima za žene i muškarce. Posljedično, pri provedbi ove Direktive trebalo bi u obzir uzeti rodno osjetljivu perspektivu.“

OBAVEZA PROVEDBE PREPORUKA GREVIO KOMITETA

U 16 dana aktivizma i kampanje protiv rodno zasnovanog nasilja pod sloganima „Niti jedna više“, „ Zaustavimo femicid“ ukazano je na zastrašujuću spiralu ubojstava žena u Bosni i Hercegovini. Gotovo svakog mjeseca jedna žena/djevojčica izgubi život, u 6 godina 60 ubojstava ne zanemarujući pri tome sve druge oblike rodno zasnovanog nasilja. Time je ponovo potvrđena vrijednost ravnopravnosti, nediskriminacije i ženskih ljudskih prava koje promoviraju međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava kao što su Univerzalna deklaracije i CEDAW Konvencija.

U duboko traumatiziranom i fragmentiranom bosanskohercegovačkom društvu, na rodno zasnovanom nasilju i femicidu pokazuju se slabosti postojećeg političkog i pravnog sistema da osigura elementarnu slobodu i zaštitu građankama i građanima Bosne i Hercegovine. Po svim pokazateljima nasilje se udomaćilo u Bosni i Hercegovini i dešava se u svim sferama života, uključujući i internetsku sferu i komunikacije i online nasilje.

Na mjestu prevencije, zaštite i podrške žrtvama nasilja dolazimo do obaveza države koje proističu iz ustavnog sistema zaštite ljudskih prava i preuzetih obaveza pristupanjem međunarodnim organizacijama; Ujedinjenim nacijama, Vijeću Europe i u procesu pristupanja Europskoj uniji. Bosna i Hercegovina je ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici i time preuzela obavezu njene implementacije.

Na osnovu Konvencije postoji obaveza implementacije preporuka GREVIO Komiteta nakon podnošenja periodičnog Izvještaja o rezultatima primjene Konvencije u Bosni i Hercegovini. (19 preporuka na Izvještaj GREVIO Komiteta za Bosnu i Hercegovinu). Kada je u pitanju usklađivanje pravnog sistema s pravom Europske unije, Bosna i Hercegovina ima obavezu usklađivanja pravnog okvira s Direktivom o suzbijanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici. (maj 2024.)

VAŽNOST NOVE DIREKTIVE EUROPSKE UNIJE O NASILJU

U kratkom osvrtu na dva obavezujuća dokumenta želim istaći njihovu vezu sa ženskim ljudskim pravima u postojećem pravnom okviru u Bosni i Hercegovini i izdvojiti internetsko nasilje koje nerazmjerno pogađa djevojčice i žene globalno, a rasprostranjeno je i u Bosni i Hercegovini.

I Konvencija i EU Direktiva na sveobuhvatan način tretiraju rodno zasnovano nasilje, i to u oblastima prevencije nasilja prema ženama i u porodici, zaštite žrtava nasilja, krivičnog gonjenja za teške oblike nasilja definirane Konvencijom i pomoći žrtvama nasilja. EU Direktiva kao svrhu navodi „definiciju relevantnih krivičnih djela i kazni, zaštitu žrtava i pristup pravosuđu, potporu žrtvama, poboljšano prikupljanje podataka, prevenciju, koordinaciju i suradnju“.

U ovom kratkom osvrtu na EU Direktivu smatram potrebnim osvrnuti se na eksplicitno dovođenje u vezu ljudskih prava i nasilja prema ženama i nasilja u porodici, s obzirom na ustavnu obavezu Bosne i Hercegovine da omogući građanima i građankama priznavanje, uživanje i zaštitu najvećeg stupnja ljudskih prava.

U ustavnom kontekstu, država (svi nivoi organizacije državne vlasti) ima pozitivne i negativne obaveze. Negativne obaveze su da država/državni organi svojim postupcima ne ugrožavaju priznata prava koja proističu iz Ustava, Europske konvencije za zaštitu osnovnih prava i fundamentalnih sloboda, koja ima direktnu primjenu i nadzakonsku pravnu snagu, CEDAW Konvencije koja je dio Ustava BiH.

Pozitivne obaveze države je omogućavanje efektivnog uživanja prava, te pravnu zaštitu u slučajevima ugrožavanja prava. EU Direktiva navodi osnovna prava i fundamentalne slobode koje se različitim oblicima nasilja ugrožavaju: pravo na ljudsko dostojanstvo, pravo na život i integritet osobe, zabrana nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na zaštitu osobnih podataka, pravom na nediskriminaciju, između ostalog na temelju spola.

Za pravo na nediskriminaciju oba pravna akta traže intersekcijski pristup, jer pored spola, određena svojstva mogu žrtvu učiniti osjetljivijom na diskriminaciju, (boja kože, religija, status i drugo). EU Direktiva se referira na Povelju UN, Konvenciju o pravima djeteta UN, Europsku konvenciju o osnovnim pravima i fundamentalnim slobodama, CEDAW Konvenciju, Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici i na ranije usvojene EU direktive.

Aktivnosti države na zaštiti od rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici treba procjenjivati unutar međunarodnog i domaćeg pravnog okvira, te njenih negativnih i pozitivnih obaveza. Direktiva je obavezujuća za države članice, a u ostvarivanju rezultata države imaju slobodu u izboru metoda za postizanje ciljeva.

U tom smislu Istanbulska konvencija i EU Direktiva samo razrađuju značenja priznavanja određenih oblika nasilja kao krivičnih djela i konkretne načine na koje države omogućavaju uživanje i zaštitu ljudskih prava. s obzirom na to da se u oba pravna akta eksplicitno navodi da su žene u daleko većem broju žrtve kršenja ljudskih prava i u javnoj i privatnoj sferi, pravo na zaštitu od nasilja prema ženama proteže se i na zaštitu u porodici.

Zaštita od nasilja nije ograničena samo na žene i primjenjuje se na sve žrtve bez obzira na rod. Vezano za pristup pravosuđu, pomoć i prevenciji, kao i za ostale dokumente ljudskih prava, važi pravilo da su obaveze iz Direktive minimalni standardi zaštite, da se na osnovu nje ne može umanjiti postignuti stupanj zaštite i sloboda države da proširi opseg zaštite u odnosu na minimalne standarde.

NOVI OBLICI NASILJA: INTERNET I DRUŠTVENE MREŽE

EU Direktiva se bavi internetskim nasiljem koje se razvija paralelno s razvojem digitalnih tehnologija. Cilj ove vrste nasilja je da ušutka žene u javnom prostoru, posebno političarke, novinarke i borkinje za ljudska prava. Internetsko uhođenje i praćenje su relativno novi oblici prisilne kontrole djevojčica i žena.

Posebno u intimnim i bliskim osobama između žrtve i počinitelja ugrožava se sloboda, pravo na privatnost, povećava moć i dominacija nad žrtvom. Lako je uspostaviti vezu između ovog oblika nasilja i femicida kao njegove posljedice. Online nasilje u školama i na univerzitetima uzrokuje ozbiljne emotivne, psihološke i zdravstvene probleme, a u krajnjim slučajevima može dovesti do samoubojstva žrtve.

Da bi se definiralo kao krivično djelo, u Direktivi se predlaže definicija krivičnog djela uhođenja na internetu, pojam „praćenje” trebao bi se odnositi na pronalaženje lokacije osobe i slijeđenje kretanja te osobe, dok bi se pojam „motrenje” trebao odnositi na općenitije nadgledanje osobe, uključujući promatranje aktivnosti te osobe. U kontekstu uhođenja na internetu obje radnje u konačnici imaju za cilj kontrolu nad osobom. Direktiva sadrži više oblika nasilja na internetu koji mogu biti kriminalizirani.

Od uhođenja i praćenja, uznemiravanja i posebno grupnog uznemiravanja, slanja neželjenih eksplicitnih seksualnih materijala, javno poticanje na nasilje i mržnju. Kazne za krivična djela definirana u ovoj Direktivi trebale bi biti učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne.

Građanke i građani u Bosni i Hercegovini trebaju uživati slobodu, sigurnost i zaštitu. Vlasti na svim nivoima imaju ustavne i međunarodne obaveze da se ozbiljno bave rodno zasnovanim nasiljem i nasiljem u porodici, da usvajaju strategije i akcione planove i odgovarajuće zakone.