Kako oživjeti hercegovačko selo?

Mladi širokobriješki inženjer arhitekture Mate Skoko projektom revitalizacije svoga rodnog sela Rasna pokušao je dati smislen odgovor na suvremena životna pitanja jedne hercegovačke ruralne sredine koja se sve češće biva opisivana kroz romantičnu sliku iz prošlosti.

Izložba “Ljubav je na selu: revitalizacija hrcegovačkog sela – Rasno” koju je upriličio u galeriji Vrba u središtu Širokog Brijega nastala je kao proizvod njegovog diplomskog rada, izrađenog pod mentorstvom izv. prof. art. Nikole Popića, kojim je završio Diplomski studij arhitekture i urbanizma na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu.   

Najbolji diplomski rad na studiju

Kako diplomski rad na spomenutom studiju podrazumijeva odrađivanje nekog projektantskog zadatka u dogovoru s mentorima, projektiranje za rodnu sredinu uobičajen je poriv kod studenata tog studija, a tome porivu nije odolio ni Mate Skoko iz pitoresknog sela Rasno koje se administrativno nalazi na sjecištu dvaju gradova - Širokog Brijega i Ljubuškog, te dviju općina - Čitluka i Gruda.

Izazovno je projektirati i smisliti program za sredinu iz koje dolaziš i o kojoj na fakultetu nisi učio, ali i praktično jer je riječ o sredini koju poznaješ pa već imaš razvijen određeni senzibilitet prema njoj, što i olakšava cijeli niz projektantskih odluka'', istaknuo je na početku razgovora za Bljesak.info mladi Mate Skoko čiji je diplomski rad proglašen za najbolji u zimskom roku 2018./2019.

Uz navedene razloge, kako se nadovezuje Mate Skoko, izazovno mu je bilo pokušati shvatiti kako se može projektirati na selu, na što se projekt može referirati i što sve može utjecati na njega. Samo odgovaranjem na ta pitanja predočilo mu je današnju sliku sela koje nije kao prije pola stoljeća. Sve to odvelo je njegovo projektiranje u zanimljivom smjeru.

''Nakon analize opće slike sela, a zatim analize Rasna koju sam odradio s komentorom rada Ivanom Dugandžićem i mentorima arhitekima Nikolom Popićem i Hrvojem Njirićem došao sam do dva urbanistička i jednog arhitekonskog rješenja'', govori nam ovaj mladi inženjer arhitekture i otkriva svoja tri projekta:

''Prvi se odnosi na novi oblik stanovanja koji je kritika na karakterističnu gradnju na selu koja se događa posljednjih tridesetak godina, a referira se na tradicionalno hercegovačko susjedstvo. U drugom je riječ o iskorištavanju potencijala koje ima spomenička staza u Rasnu na način da joj se utvrdi identitet i pruži posjetiteljima određene sadržaje koji aktiviraju mjesto. Glavni alat za postizanje toga jest razvoj infrastrukture navodnjavanja. Treći projekt je poljoprivredni institut u koji bi se smjestio niz javnih sadržaja i koji bi aktivirali gospodarstvo i poticali korištenje lokalnih potencijala kao što je Rašanjsko polje. Sam institut nije vezan samo za revitalizaciju rašanjskog gospodarstva neko i šire okolice'', objašnjava Mate Skoko.

Promjene se oslikavaju u svim sferama života na selu

Projekt Mate Skoke, bez obzira na veličinu i formu, može biti logičan stratreški potez jedne lokalne uprave. Svi materijali koji se koriste su naši lokalni, neke se može čak na licu mjesta pronaći (kao vrste popločanja) i rađeni su našom tehnologijom. Primjerice, kad je ovaj kraj najmanje imao, gradio je znamenita zdanja poput crkve na Širokom Brijegu ili škola u okolnim mjestima. Autor projekta smatra kako ovaj kraj svijetu može ponuditi malo hrabrije odgovore.

Odbacimo li već usvojene slike hercegovačkog sela koje su se razvijale od njegovog nastanka i koje postaju sve manje bitne, kako objašnjava Mate Skoko u razgovoru za Bljesak.info, možemo govoriti o onome što upravo postaje tipično za hercegovačka sela.

''Po meni je to neki novi sastav stanovništva koje se ne bavi poljoprivredom i koje je u stalnim migracijama, neki novi krajolik koji nije karakterističan za hercegovački krš, nije ni šuma a nije ni ravnica, a nastao je manjkom aktivnosti u ove tri do nedavno strogo razdvojene zone i naravno gradnja koja, osim što često nekritički negira tradiciju, ostaje sve praznija'', objašnjava mladi inženjer arhitekture koji je tijekom svog školovanja praksu stjecao u španjolskom uredu M57 arquitectos i splitskom SUPER URED-u.

''Prethodno navedene nove tipične slike samo su neke od njih. Te promjene se oslikavaju u svim sferama života na selu. Primjerice, umjesto pravljenja domaćeg čaja za koji svatko može ispred kuće prikupiti dovoljno listova, svi radije kupujemo čajeve u supermakrtima s lijepom slikom sela što nam kao jamči kako je proizvod zdrav. Zatim, u selima je sve više malih psića (pudlica) koji nikada nisu bili vezani za ruralne sredine, brzih auta koji se muče na našim cestama... Dakle, primjera je bezbroj i svi su logični za današnje vrijeme'', dodaje.

Mate Skoko naglavaša kako, prouči li se povijest svakog od tih motiva i na koji se način on ugurao u selo (ili neki ruralni motiv u grad), cijela priča izgleda smiješno ili bizarno, ali istovremno i uzbudljivo i nepredvidivo. Takve se promjene događaju u svim selima na svijetu i često su rezultat potražnje velikih urbanih sredina.

''Dovoljno je pogledati kako EU s ciljem što efikasnije poljoprivredne proizvodnje restrukturira veliku količinu teritorija i upravljanje usjevima svodi na nekoliko ljudi. Ta mogućnost proizvodnje dovoljne količine hrane neizravno je povezana s našim zapuštanjem poljoprivrede, jer je praktičnije kupiti hranu proizvedenu na takav način nego proizvesti vlastitu doma. Sve te promjene koje su dovele do toga da je naše selo trenutno pomalo nedefinirano u našim glavama, ne treba gledati kao nešto loše'', poručuje ovaj inženjer arhitekture iz širokobriješkog arhitektonskog ureda CEDING.

Procesi koji mijenjaju selo su nezaustavljivi

Arhitekura uglavnom ovisi o programu koji je održava i problemu kojeg rješava pa i kontekstu u kojem se nalazi. U nekim selima možda nema ni potrebe graditi nešto novo: imaju lijepo riješene  prometnice, sva gradnja je pravilno odmaknuta od susjeda, ceste... Međutim, u malim sredinama bilo kakva reakcija ili, kako ga Mate Skoko naziva, „odgovor“ ovisi o ambicijama lokalnog stnovništva i njihovim inicijativma.

''U svijetu ima puno primjera gdje jedan OPG hrani jedno mjesto, gdje mala mjesta prepoznaju umjetnost kao nešto od čega mogu živjeti cijelu godinu, pa postaju privlačni umjetncima koji iznajmljuju atelje, institutima koji dolaze na istraživanja, trgovcima i turistima, a i sportski kampovi se sve češće kače na sela. Dakle, scenarija je jako jako puno, ali kako bi se dogodila arhitektura ili urbanizam mora postojati program kojeg je stvorila ambicija ili nužda koji proizlaze iz određenih lokalnih problema'', smatra sugovornik portala Bljesak.info.

''Arhitektura sama po sebi ne rješava ništa. Kuće ne gradimo kako bi nam bile lijepe, nego kako bi u njima mogli lijepo živjeti'', potcrtava 26-godišnji inženjer arhitekture.

Na upit može li i treba li hercegovačko selo sačuvati romantičnu sliku koju je gradilo i čuvalo stoljećima, Mate Skoko odgovara kako se hercegovačko selo nalazi u nekoj prijelaznoj fazi. Ne postoji neka strategija koja bi definirala selo. Međutim, postoji neka opća želja za nečim što se bazira na nostalgiji i nekim novim tehnologijama.

''Sve to se odražava i na tu romantičnu sliku. Procesi koji mijenjaju selo su nezaustavljivi. Forsirati tradiciju uprkos trenutnoj situaciji, jednako je pogubno kao i nekritički ju negirati. U prvom slučaju dobivamo kulise koje ne služe ničemu osim da zabave nekoga - primjer za to su etno sela, a u drugom ono što danas  imamo - neartikuliranu gradnju. Mislim kako svako mjesto u trenutnoj situaciji može naći neku priliku za svoju budućnost te odlučiti hoće li svoju budućnst bazirati na dosad stečenom imidžu ili će krenuti u nekom totalno novom smjeru'', poručuje Mate Skoko.

Za njega su oba načina su jednako ispravna i mogu biti jednako produktivna, uzbudljiva i isplativa. Na taj način se stvara nova autentična slika sela: proizašla iz tradicije (bilo prihvaćanjem ili negiranjem) i odgovara na suvremene probleme. Uostalom, ljubav je na selu! 

Cijeli projekt možete pogledati na: https://repozitorij.gradst.unist.hr/islandora/object/gradst%3A1302