U proizvodnji krumpira velika pažnja se pridaje pripremi sjemenskih gomolja za sjetvu. Priprema započinje u trenutku vađenja gomolja i nastavlja se tijekom skladištenja koje zahtijeva specifične uvjete.
Razlog složenosti skladištenja gomolja krumpira visok sadržaj vode i izloženosti napadima raznih bolesti i štetnika.
Uskladišten krumpir treba prosušiti da bi došlo do zarastanja rana na krtolama. Sjemenski krumpir se čuva na temperaturi od 3 do 4 stupnjeva Celzijusa u uvjetima mraka tijekom četiri do šest mjeseci, što je sortna karakteristika.
Preniske temperature dovode do izmrzavanja krumpira, a visoke temperature dovode do ranog klijanja i dehidracije krumpira.
Posebnu pažnju treba posvetiti naklijavanju sjemenskog krumpira neposredno prije sjetve.
Naklijavanje je proces tijekom kojeg gomolj krumpira iz faze fiziološkog mirovanja prolazi niz procesa u kontroliranim uvjetima kako bi dala zdrave i jake klice.
Naklijali gomolji imaju čitav niz prednosti u odnosu na gomolje koji nisu podvrgnuti procesu naklijavanja.
Tako se primjerice dobivaju gomolji čija je klijavost 100 %, krumpir niče ranije, a nakon nicanja dolazi odmah do ukorjenjivanja i bržeg rasta koji je ujednačen.
Mjere zaštite se lakše provode, a brže se i uočavaju biljke sa simptomima bolesti ili oštećenja od štetnika.
Olakšano je i provođenje agrotehničkih mjera. Biljkama je omogućeno bolje iskorištavanje vegetacijskog prostora, a sam period vegetacije je kraći, odnosno, kraći je period od sjetve do nicanja. Prednost je i što je sazrijevanje ujednačeno, olakšava se sortiranje, a prinos se povećava do 10 %.
Za naklijavanje krumpira potrebno je osigurati odgovarajući prostor, ambalažu, temperaturu, vlagu i svjetlost. Prostor u kojem se vrši naklijavanje treba biti suh i bez vlage, čist i dezinficiran.
Naklijavanje se može raditi u staklenicima s mliječnim staklima, u vanjskim uvjetima ispod folija, u skladištima bez direktnog osvjetljenja (samo difuzno ili se postavljaju lampe). Prostor za naklijavanje se treba moći provjetravati.
Za 1 ha sjetvene površine potrebno je osigurati oko 10m2 površine prostora. Gomolji se tijekom procesa naklijavanja najčešće stavljaju u drvene gajbice ili PVC mrežaste vreće, ali je manipulacija lakša s drvenim gajbicama.
Za naklijavanje se uzimaju gomolji prosječne mase 50 do 60g. Za proizvodnju mladog krumpira se često uzimaju sitniji gomolji jer daju manji broj stabljika što rezultira ranijim vađenjem mladog krumpira.
Temperaturu, vlagu zraka i jačinu svjetlosti treba mijenjati tijekom naklijavanja kako bi se dobile jake i zdrave klice i izbjegla pojava končastih klica.
Končaste klice su duge, tanke i njihova prisutnost je nepoželjna. One iscrpljuju gomolj, lome se prilikom sadnje i propadaju u tlu tj. dolazi do njihovog truljenja i ne mogu dati kvalitetnu stabljiku.
Končaste klice se posebno javljaju na gomoljima ako je prethodna jesen bila duga, topla i bez dovoljno vode. U takve gomolje lakše i brže prodire zrak i pojavljuju se končaste klice.
Na njihovu pojavu utječe režim temperature, vlage i svjetlosti. Na gomoljima trebaju biti prisutne tipične klice dužine 2 do maksimalno 3 cm, čvrste, intenzivne boje karakteristične za sortu (ljubičasta, zelena ili roza).
Dobro naklijavanje je potrebno započeti 8 do 10 tjedana prije sjetve uz postepeno povećanje temperature u prvoj fazi. Dužina perioda naklijavanja se, u ovisnosti o potrebama, može regulirati povećanjem ili snižavanjem temperature.
U prva dva do tri tjedna naklijavanja, temperatura treba biti oko 15 stupnjeva Celzijusa, vlaga se treba kretati od 85 do 90 % i treba biti potpuni mrak. Prvo će se pojaviti vršna klica.
Nakon pojave klica dužine 1 do 1,5 cm pristupa se snižavanju temperature i osvjetljenju prostora. Temperatura se snižava na 8 do 10 stupnjeva Celzijusa i gomolji se izlažu difuznoj svjetlosti ili su osvijetljeni fluorescentnim lampama 12 sati dnevno.
Ova faza traje nekoliko tjedana i daje čvrste, kompaktne klice sa ili bez korijenja. Proces naklijavanja gomolja se može usporiti ako se temperatura snizi na 5 stupnjeva Celzijusa, piše Agroklub.
Radi se o postupku u kojem se od jednog gomolja dobivaju dva ili tri dijela gomolja s jednakim brojem klica. Rezanjem gomolja krtola se štedi sjetveni materijal, pobuđuje klijavost.
Najčešće se primjenjuje kod sjetve mladog krumpira ili na rahlom zemljištu, ne koristi se kod kasne sjetve i sjetve na teškim zemljištima.
Provodi se u fazi naklijavanja dva do tri tjedna prije sjetve. Potrebno je najmanje 10 dana prije sjetve kako bi rana na gomolju, nastala rezanjem, zacijelila.
Prilikom rezanja potrebno je nož redovno dezinficirati. Može se rezati gomolj bez klice i sa klicom.
Kod rezanja gomolja s klicama već vidimo broj aktivnih klica, što nam olakšava sam proces. Na gomoljima je potrebno poznavati donji dio, gdje je gomolj bio povezan s biljkom i na kojem je manje okaca, i gornji dio s više klica.
Dobro presječen krumpir treba imati isti broj klica i na lijevoj i desnoj polovici. To se postiže uzdužnim rezanjem. Rezani krumpir je manjeg rodnog potencijala i zato se sadi gušće na 25 do 28 cm.
Dobro naklijali krumpir u toploj zemlji niče za 18 do 25 dana.
