Vratio se iz Australije u Kakanj i postao farmer, ali bh. vlast će ga otjerati nazad

Željko Trifković (45) uspješan je farmer, proizvođač mlijeka, koji s obitelji, suprugom i troje djece, živi u naselju Rudine kod Dvorova. Prije rata Trifkovići su živjeli u okolici Kaknja. Ova obitelj je 12 godina provela u Australiji, gdje je Željko radio u mesoprerađivačkoj industriji. Imao je i svoju privatnu firmu.

''Australija je lijepa i bogata zemlja u svakom pogledu. Međutim, mi, Balkanci, okrenuti smo na ovu stranu. Nostalgija je bila toliko jaka da me ništa nije moglo pokolebati u namjeri da se vratim. Džaba tebi bogatstvo, ljepote i zlatne obale. Izbaždareni smo za život u ovim predjelima. Naselili smo se ovdje u Rudine, u naselje u kome živi veliki broj raseljenih s područja Kaknja i Zenice. Neophodan nam je tih, miran život. Naravno, razmišljali smo i o tome kako da osiguramo egzistenciju za normalan život. Imamo trenutno problema zbog nedostatka zemljišta za obradu. Farmu smo doveli do faze kada se postavlja pitanje opstanka. U posljednjih pet mjeseci prodali smo više od 30 grla krupne stoke. Trenutno na farmi imamo pedesetak grla'', priča Trifković.

Kaže da je imao 90 grla. Zbog nedostatka kabaste hrane morao je smanjivati broj. Trenutno otkupljivaču dnevno isporučuje 450 do 460 litara mlijeka.

''Vlasti nam obećavaju zemljište pod koncesiju, međutim, već 11 godina živimo od obećanja. Mlijeko otkupljuje firma ''Mikan'' iz Modrana. S njima surađujemo više od četiri godine i sve je izuzetno korektno. Premiju za mlijeko u posljednje vrijeme primamo redovno. Zbog toga želim da pohvalim Vladu RS i resorno ministarstvo. Ranije je premija za mlijeko kasnila i po devet mjeseci. Pratile su nas i suše i poplave. Mi, farmeri, proizvođači mlijeka, zadovoljni smo trenutnim odnosom kada je u pitanju kontinuitet isplate premija za mlijeko'', dodaje Trifković.

Trenutno mu je, kaže, neophodno još 15 do 20 hektara zemljišta da bi mogao osigurati kabastu hranu za stoku, odnosno silažu.

''Trenutno obrađujem 85 dunuma zemljišta. Neophodno mi je još dva puta toliko da bi farma normalno funkcionisala. Sinovi Srđan i Bogdan završili su školu, kćerka Sara završava srednju. Razmišljamo što raditi, ostaviti sinove na imanju ili da idu u bijeli svijet. Ukoliko ne riješimo problem s nedostatkom zemljišta, da se sinovi mogu ženiti, da kuće gradimo, onda bih morao smanjiti broj grla na minimum, a oni neka idu svojim pute'', kaže farmer Trifković.