Sezona šumskih gljiva u BiH nikad bolja: Zadovoljni i berači i otkupljivači

Ovogodišnja sezona gljiva u Bosni i Hercegovini bolja je nego mnoge prethodne, a mogućnost za relativno laku zaradu u šume je privukla veliki broj tragača za vrganjima i drugim komercijalnim vrstama.

Boro Marić, instruktor gljivarstva, tvrdi da je ovaj period neuobičajeno dobar za gljive, kao i da u posljednjih desetak godina nije bilo gljiva kao sada.

"Gljiva ima jako puno, komercijalne vrste koje se kod nas skupljaju su vrganj, lisičarka, crna truba, prosenjak i još nekoliko ljekovitih gljiva koje se otkupljuju", kazao je Marić.

Godišnja zarada i do 20 tisuća KM

Vrganji se na većini otkupnih stanica plaćaju po pet KM za kilogram, a u maloprodaji cijene su i veće.

"Može se zaraditi veliki novac u sezonama, to su uglavnom proljeće, kad kreće smrčak i neke proljetne vrste gljiva, smrčak je i najskuplji, u ljeto kada naiđu vlažni valovi, kad ima više kiše, a jesen da i ne govorim, od polovice rujna, pa do polovice studenog", izjavio je Boro Marić u razgovoru za agenciju Anadoliju.

Postoje i procjene da oni koji dobro poznaju gljive godišnje mogu "ubrati" i po 20.000 KM. Marić kaže da nije siguran koliko se prijavljuje prihoda tvrtki koje otkupljuju gljive, ali da se sigurno radi o tonama po jednom beraču. Istaknuo je da cijena vrganja ide i do osam KM, a da je on za dva-tri sata ubrao 20 kilograma, što svakako ide u prilog boljoj zaradi.

"Ako ih ima, može da se zaradi, pogotovo ako se te gljive dobro osuše. Suhe gljive, kad im nije sezona, u zimu, su mnogo skuplje i ljudi koji sakupljaju mogu još veću cijenu da postignu", rekao je on.

Jedan od većih problema u gljivarstvu je neznanje. Ljudi često vrlo površno promatraju svijet gljiva i gljivarstvo. Zarada mami, ali gljive znaju biti jako opasne, upozorava sugovornik.

"Ogromna je lepeza, na području samo jedne općine smo našli 2.000 vrsta gljiva i one se prelijevaju iz jedne vrste u drugu", kazao je Marić.

Miris, konzistencija, stanište, neki su od faktora koji olakšavaju prepoznavanje određenih vrsta i to su stvari koje je moguće i potrebno naučiti za sakupljanje gljiva, naročito za one koji to rade za osobnu upotrebu.

"Česta su masovna trovanja, kada ljudi zbog nepažnje naprave sebi pakao od života", kazao je Marić i dodao da se događa i da ovakva trovanja završe smrtnim ishodom.

Kao jedan od najvećih problema u gljivarstvu on vidi nedostatak udruženja i klubova u kojima bi se berači gljiva mogli educirati, jer se iz knjiga ne može sve naučiti.

Neophodna edukacija berača

"Trebalo bi sve i jedna otkupna stanica da vrši obuku sakupljača komercijalnih vrsta gljiva, jer je to dugoročno ulaganje. Dobivaju ljude koji znaju što rade, a s druge strane, čuvaju staništa, jer prekobrojnim branjem, sasvim sigurno se mogu ugroziti staništa", smatra on.

Naglasio je da nije potrebno brati premlade gljive, jer one za dva dana mogu dostići daleko veću težinu, a i dalje biti u prvoj klasi, koja se najviše plaća. Osim toga, potrebno je i pomoći u rasijavanju spora, pa onima koji u šumi pronađu staru gljivu savjetuje da je podignu na neku od grana kako bi spore ispadale po tlu. Velika je greška što ljudi sve što nije za otkup šutiraju i gaze, da bi znali koje područje su pretražili.

"Gljive nisu tu samo da bismo ih otkupljivali i prodavali, one imaju svoju funkciju, uz bakterije su najvažniji razlagač šumskog otpada i čak i otrovne vrste vrše svoju funkciju i ne treba ih dirati", rekao je on.

Ekipi AA pokazao je korpu punu raznih vrsta gljiva od kojih neke nisu komercijalne, ali su jestive. Prilikom berbe, kaže, važno je da se beru u korpe, kako bi mogle da dišu, kao i da se nožem odmah očiste u šumi.

U UKC RS primljeno 27 pacijenata zbog trovanja gljivama

S obzirom na to da otkupljivači na otkupnim stanicama kontroliraju vrstu i kvalitet gljiva koje im donose berači, u ovim danima poseban oprez savjetuje se upravo onima koji gljive beru za osobnu upotrebu. Naime, za šest dana u proteklom tjednu  u Klinici za infektivne bolesti UKC RS zbog trovanja gljivama primljeno je 27 pacijenata iz Banja Luke, Laktaša, Gradiške, Čelinca, Prnjavora i Kozarske Dubice.

Peđa Kovačević, načelnik Klinike za intenzivnu medicinu za nekirurške grane UKC RS, kaže da je pet pacijenata bilo životno ugroženo. Govoreći o simptomima trovanja, rekao je da su to mučnina, gađenje i povraćanje, a da su najugroženiji pacijenti imali i znake poremećaja stanja svijesti, odnosno primljeni su u stanju kome, dok je kod dvoje pacijenata bio snižen broj otkucaja srca.