​Pčelari dobili 3.500 sadnica pitomog kestena

U projektu, kojeg zajednički provode Vlada Zeničko-dobojske županije (ZDK), njeno Ministarstvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ), te Savez Udruženja pčelara u Zeničko - dobojskoj županiji, predstavnicima šesnaest općinskih pčelarskih udruženja iz cijele Županije uručeno je 3.500 sadnica pitomog kestena (Castanea sativa).

Manje migracija, zdravije košnice

- Svrha projekta je da ovaj prostor obogatimo medonosnim biljem, a jedna od tih drvenastih biljki je pitomi kesten, izuzetno medonosan, dajući izuzetno velike količine polena i veoma kvalitetan, i jako cijenjen med kod krajnjih potrošača, ističe Kasim Velić, rukovoditelj Zavoda za zaštitu bilja INZ-a.

On je istaknuo da će Institut i za sljedeće godine kandidirati kod nadležnih iste ili slične projekte, kako bi se prostor Zeničko-dobojske županije obogatio medonosnim biljem, te kako bi pčelari sa područja ove županije imali manje potrebe za migracijama na druga područja BiH, a time i izlaganje troškovima i potencijalnim bolestima.

Munib Husejnagić, predsjednik Saveza Udruženja pčelara ZDK ističe da je "svima poznato u kakvim uvjetima živimo i radimo, od promijenjene klime, zagađenja, te je ovo jedan veliki doprinos svih sudionika u akciji kako bi pčelarima omogućili dodatnu pašu za njihove pčele, ali i zasadili korisno bilje čiji se plodovi mogu koristiti za ljudsku ishranu, te osigurali dodatne izvore kisika u doba devastirane prirode".

- Ovo je zaista izuzetno korisna akcija. mi smatramo da je ovo pilot projekt i želimo sa istim partnerima nastaviti ovakve aktivnosti i u budućnosti. Nadamo se da ćemo proširiti listu učesnika, uključiti i lokalne zajednice i federalno ministarstvo kako bi što više sadnica medonosnog bilja zasadili, ističe Husejnagić.

Tehnika i ljudstvo u službi zdravlja pčela

Među pčelarima poznato je da su "pčelarske paše" sve oskudnije, zbog promjene klimatskih uvjeta, pa ovakve aktivnosti pomažu da se ovaj problem prebrodi i stanje poboljša. Kad se ima u vidu da najmanje 70 posto onog što jedemo iz prirode ovisi o pčelama kao oprašivačima, to govori o značaju ovakvog djelovanja.

Muhamed Gladan, rukovoditelj Veterinarskog zavoda u okviru INZ-a ističe da dugi niz godina ovaj zavod i Institut u suradnji s resornim kantonalnim ministarstvom podržava razvoj pčelarstva. Ove godine, kao suorganizatori Međunarodnog kongresa pčelarstva odlučili su se ići i korak dalje, zajedno sa kolegama iz Zavoda za zaštitu bilja krenuti u prvu fazu nabavke i dodjele medonosnog bilja.

- Naša podrška se posebno odnosi na zaštitu zdravlja pčela, i to kroz laboratorij za dijagnostiku zaraznih bolesti pčela, a time i očuvanje pčelinjeg fonda. Nažalost, rad ovog laboratorija pčelari još uvijek ne prepoznaju kao priliku za kvalitetniji i sigurniji proizvod. Dodatno, imamo vrhunske tehničke i ljudske kapacitete za otkrivanje patvorenog, "lažnog" meda, ističe Gladan.

Sadnice iz ovog kontigenta od 2.500 komada su dobili, po raspodjeli i omjeru Saveza udruženja predstavnici udruženja "Api-Ze","Eko-pčela" i "Nemila" Zenica, "Bagrem" i "Matica" Kakanj, "Behar" Visoko, Udruženja pčelara Breza, "Bor" Olovo, "Matica-Ana Ari" Željezno Polje, "Žepče" Žepče, "Pčelar" Zavidovići, "Bagrem-Sivša" Usora, "Lipa" Doboj Jug, "Pčela" Tešanj, "Maglaj" Maglaj i "Polen" Vareš.

Savjeti za sadnju pitomog kestena

Pčelarima, ali i svim koji se odluče za sadnju pitomog kestena iz INZ-ovog Zavoda za zaštitu bilja sugerišu da je prilikom sadnje, potrebno osigurati rahlo zemljište kako bi se korijen normalno razvijao u prvoj godini nakon sadnje. Jesen ja najbolje razdoblje za sadnju. Sadne jame moraju biti nešto veće 40 – 50 cm dubine i isto toliko širine. Potrebno je osigurati dovoljnu količinu humusa. Zemlji kojom se zatrpava jama oko sadnice poželjno je dodati 0,2 kg kompleksnih mineralnih gnojiva (NPK 0:15:30) i to na način da dodano đubrivo ne dolazi u dodir sa korijenom. Razmak sadnje mora omogućiti dovoljno širok hranjivi prostor i maksimalan razvoj krošnje.

 - Prije same sadnje potrebno je prikratiti sve korijenske žile, a posebno one koje su oštećene prilikom vađenja iz rasadnika. Sadi se na istu dubinu na kojoj su sadnice bile u rasadniku. Prilikom same sadnje potrebno je oko samih žila dodati usitnjeno zemljište i lagano nagaziti kako ne bi oko žila ostali tzv vazdušni džepovi što bi otežalo prijem samih sadnica. Kada se sadi u jesen, što je i najpogodnije, sadnica se ne zalijeva, već se oko nje nabaci zemlja u vidu humka (visine 15 cm) i tako ostavi do proljeća. Na isti se način vrši sađenje i u toku zime. Ako se sadi u proljeće, oko svake sadnice napravi se ljevkasto udubljenje i zalije s 8 – 10 l vode. Kada zemlja upije vodu, udubljenje treba prekriti sitnom zemljom ili zrelim stajskim gnojem u sloju od 4 – 5 cm.