Čapljinski čips od japanske jabuke 'zaludio' tržište

Hercegovina obiluje raznovrsnim sortama voća i povrća čiji uzgoj i prodaja zbog neuređenog tržišta je veliki izazov. Sve češći su primjeri uspješnih obiteljskih biznisa gdje od domaćih sirovina nastaju proizvodi s većom vrijednošću i dužim rokom trajanja.

Jedan od pozitivnih primjera je obitelj Falak iz Čapljine, odnosno braća Toni i Ilija koji su prepoznatljivi prerađivači hercegovačkog voća i povrća. Njihova tvrtka "Regius" pored domaćeg tržišta izvoz u Europu i Aziju.

Njihov novitet je čips od japanske jabuke čiji je uzgoj karakterističan za Hercegovinu. Nažalost, ograničavajući faktor u ovoj proizvodnji su raspoložive količine japanske jabuke jer u Hercegovini i još uvijek nema većih plantaža japanske jabuke.

Novina na tržištu 

"Naša tvrtka se nalazi u Klepcima, pored Čapljine i u obiteljskom je vlasništvu. Radimo po tradicionalnoj recepturi vrlo raznovrstan asortiman džemova, sirupa te sušeno voće i povrće. Trenutačno smo prepoznatljivi po čipsu od japanske jabuke što je novina na tržištu", kazao je Toni Falak.

Pročitajte još

Jabukovača i zdravi čips made by mostarski studenti

Toni, agronom po struci pojašnjava da su osnovne karakteristike njihove proizvodnje stalne inovacije koje im omogućavaju osvajanje novih tržišta. Sok od mandarina, suha rajčica u maslinovom ulju, sirup od nara i drenjina, smokvenjak su samo neki od proizvoda koji su vrlo traženi na tržištu.

"Do ideje da sušimo japansku jabuku došli smo slučajno. U našem asortimanu već smo imali sušenu smokvu, šljivu i jabuku. Od ranije imamo i nasad japanske jabuke. Svjesni da su njene zdravstvene i nutritivne vrijednosti ogromne došli smo na ideju da je osušimo kako bismo sačuvali njene blagodati i imali za konzumiranje cijelu godinu. Spoznali smo da sušenjem ne gubi na svojoj kvaliteti, a rezultat je bio mnogo bolji od očekivanog", dodao je Toni.

Motivacija da uđu u ovaj projekt im je bila činjenica da prilikom istraživanja tržišta nisu pronašli nikoga tko suši japansku jabuku na način na koji to oni rade.

"U tome smo vidjeli priliku da potrošačima ponudimo nešto novo, zanimljivo i jako zdravo. Ovaj proizvod je namijenjen svima koji vole i žele grickati nešto zdravo i ukusno, jer je bez šećera, konzervansa i aditiva", ističe Toni.

Domaća proizvodnja

U proizvodnji koriste jabuke iz vlastitog uzgoja, ali pošto su količine ograničene otkupljuju i od lokalnih proizvođača, susjeda i prijatelja.

"Najveći dio posla radimo obiteljski, a pomažu nam i zaposlenici, koji su ujedno i naši prijatelji. Svakodnevno se trudimo da poboljšamo, ubrzamo i olakšamo proizvodnju, jer nam to omogućuje da proizvedemo više, smanjimo troškove, a shodno tome i naši proizvodi postaju pristupačniji kupcima. Kupci kažu da je čips preukusan i zanimljiv, a najdraže nam je kada dobijemo poruku od nekoga tko ne voli japansku jabuku, ali kad proba čips, oduševi se", zaključuje Toni.

Japanska jabuka "kaki" (Diospyros kaki L.) predstavlja tipičnu suptropsku vrstu voća. Tradicionalno se uzgaja u centralnoj i sjevernoj Kini, Japanu, Tajvanu i Koreji a u novije doba i u Italiji, Iranu, Turskoj, Južnoj Africi, Australiji, Ukrajini, Gruziji i dr.

"Japanska jabuka se u Hercegovini počela uzgajati prije stotinjak godina nakon njene introdukcije s prostora Grčke i Italije. Imajući u vidu postojeću deficitarnost plodova i prerađevina od ove vrste voća, te poznavajući izvanredna ljekovita, dijetetska i hranjiva svojstva, nameće se potreba za širenjem ove vrste kako u uvjetima mediteranske, submediteranske, tako i u uvjetima kontinentalne klime", istaknuo je prof. dr Ahmed Džubur s Agromediteranskog fakulteta Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru.

Japanska jabuka redovno rađa i vrlo je rodna budući da postiže prinose i do 20 tona/ha. Plodovi japanske jabuke imaju veliku nutritivnu vrijednost i izvanredna ljekovita svojstva jer sadrže mnogo šećera, pektina, tanina, proteina, mineralnih materija (Ca, K, Fe), karotina (provitamin A), vitamina B1 i B2, C, E i joda.

"U 100 g ploda japanske jabuke se nalazi 1,2-1,6 miligrama vitamina C. Svježi plodovi japanske jabuke sadrže cca. 25 posto, a suhi i do 62 posto šećera. Vrijednost ploda japanske jabuke kao produkta ishrane uvjetovana je pored bogatstva u šećeru i velikim sadržajem suhe materije koja može da iznosi i do 26 posto kao i manjim sadržajem vode u odnosu na drugo voće. Od svih voćaka sadrži najviši procenat joda (oko 50 mg posto)", pojašnjava dr. Džubur.

Zdravlje iz prirode

Plodovi se koriste za potrošnju u svježem stanju ili za preradu u razne prerađevine kao što su džemovi, marmelade, slatko, a koriste se i za sušenje.

"Proizvodi od japanske jabuke se koriste i za liječenje tireotoksikoze i astme, dobri su protiv oboljenja želučano – probavnog trakta i malokrvnosti. Zeleni plod sadrži tanin pa se koristi za bojenje papira. Imaju značajnu ulogu u liječenju avitaminoze a koriste se i za ozdravljenje krvnih sudova", dodaje dr. Džubur.

Japanska jabuka se odlikuje skromnim zahtjevima u pogledu zemljišta na kome se uzgaja, kao i otpornošću na niske temperature (-18 stupnjeva Celzijevih) i sušu te u tom pogledu pada u najotpornije suptropske kulture.

"Ona se uspješno uzgaja na području Mostara, Čapljine, Stoca, Ljubuškog, Trebinja... Povoljnim za uzgoj japanske jabuke se smatraju aluvijalna, silikatna, dobro drenirana zemljišta bogata kalijem. Dobra su zemljišta neutralne, slabo kisele ili slabo alkalne reakcije. Period berbe plodova japanske jabuke je razvučen od početka oktobra kada plodovi poprimaju žutonarančastu boju pa do kraja studenoga kada plodovi jako omekšaju na stablima. Preporučuje se berba prije dostizanja potpune zrelosti budući da nakon dobivanja jarke boje ne može dugo da se čuva u skladištu. Čuvaju se i u uvjetima niskih temperatura (do -4 stupnjeva Celzijevih) ali tada gube tanin. Ubrane plodove je poželjno čuvati na toplom mjestu sve dok im pokožica ne postane gotovo prozirna a meso omekšalo", zaključuje na kraju razgovora dr. Džubur.

Drugi brat iz obitelji Falak je ranije igrao odbojku što ga nije spriječilo da se paralelno bavi poljoprivredom.

"I dok sam bio sportaš, bavili smo se poljoprivredom. Imali smo vlastite nasade koje smo u međuvremenu proširili. Uz našu proizvodnju vršimo otkup i od kooperanata, uglavnom iz okoline Čapljine i iz drugih dijelova Hercegovine", kaže Ilija.

Hercegovina obiluje šumskim proizvodima i ljekovitim biljem koji su zadnjih godina zapostavljeni a čiji urod mnogo zavisi od vremenskih prilika i radne snage.

"Drenjine su kod nas zaboravljena kultura čija prerada doskora nije bila poznata. Mi smo obnovili tradiciju. Proizvodimo džem i sirup od drenjine. Najtraženiji je sok od divljeg šipka, odnosno nara. Tržište je to prihvatilo, a počeli smo i s proizvodima od kadulje. Trenutačno imamo 37 proizvoda. Kao konzervans koristimo jedino šećer, ali maksimalno do 20 posto. Radimo i proizvode bez šećera, to su prepoznali u inozemstvu, kod nas za to još nema dovoljno zanimanja", zaključio je Ilija.