Zaboravljeni podzemni Mostar: Karta otkriva mrežu rudarskih rovova ispod današnjih naselja

Ispod današnjih mostarskih naselja Vihovići, Rudnik, Cim i Avenija nekoć se pružala razgranata mreža rudarskih i odvodnih rovova, čiji položaj otkriva stručna karta nekadašnjeg Rudnika ugljena Mostar. Dokument pokazuje da vidljivo jezero u Vihovićima predstavlja samo jedan dio mnogo većeg rudarskog sustava koji je desetljećima mijenjao teren na kojem se grad poslije nastavio širiti.

Karta nosi oznaku ''Pregledna karta rudnika 2003. god. s položajem rovova za odvodnju'', a objavljena je u stručnom radu Vinka Bilopavlovića ''Odvodnja podzemnih voda iz bivšeg rudnika ugljena u Mostaru''. Rad je 2005. godine objavljen u časopisu ''Hercegovina''.

Na karti su, uz površinski kop i jezero, označeni Rov Orlac, Rov Dolovi, Neretvanski rov, Rov Bare i Rov Vihovići. Ucrtane su i nekadašnja deponija jalovine, prometnice, rudarski objekti te približna granica područja na kojem se eksploatirao ugljen.

Podzemna mreža šira od današnjeg jezera

Najzanimljivije otkriće nije samo postojanje rovova, nego njihova rasprostranjenost. Pojedini pravci pružaju se od područja Vihovića i Cima prema Rudniku, Aveniji i Neretvi, pokazujući da je nekadašnji rudarski kompleks bio mnogo veći od prostora koji Mostarci danas prepoznaju kao kop ili jezero.

Rovovi nisu bili građeni samo radi dolaska do ugljena. Jedna od njihovih ključnih funkcija bila je odvodnja podzemnih voda koje su predstavljale stalnu prijetnju rudniku, radnicima i opremi. Voda se sustavom podzemnih hodnika usmjeravala prema nižim dijelovima terena i prirodnim vodotocima.

Zbog toga karta može biti važna i za razumijevanje današnjeg kretanja vode na području nekadašnjeg rudnika. Nakon prestanka proizvodnje, gašenja postrojenja i prekida održavanja odvodnog sustava, dio podzemnih i oborinskih voda ostajao je u napuštenom površinskom kopu. Tako je prostor koji je nekoć bio radilište postupno postao jezero.

Izvor fotografije: Udruga građana Rudnik / Karta iz 2003. otkriva što se nalazi ispod zapadnog dijela Mostara

Ugljen se u Mostaru vadio više od stoljeća

Eksploatacija ugljena u Mostaru počela je 1881. godine, u vrijeme austrougarske uprave. Prvi radovi bili su povezani s izdancima ugljena uz Neretvu i Radobolju, dok se ozbiljnija i organiziranija podzemna proizvodnja razvijala tijekom sljedećih desetljeća.

Jedno od važnijih razdoblja počelo je otvaranjem Stare jame 1919. godine. Kako se rudnik širio, otvarani su novi hodnici, okna i odvodni pravci. Površinski kop Vihovići otvoren je 1963. godine, nakon čega je velik dio proizvodnje premješten iz podzemlja na otvoreni prostor.

Prema ranije objavljenim podacima, od 1919. do zatvaranja rudnika početkom devedesetih godina proizvedeno je približno 11 milijuna tona ugljena. Oko 3,5 milijuna tona izvađeno je na površinskom kopu Vihovići.

Rudnik nije bio samo industrijsko postrojenje. Uz njega su bile vezane generacije mostarskih obitelji, radnička naselja, prometnice i razvoj čitavog zapadnog dijela grada. Ime naselja Rudnik danas je jedan od najočitijih tragova toga razdoblja.

Grad se približio prostoru rudnika

Područje nekadašnjeg rudarskog kompleksa prostire se na približno 58 hektara. Nekada se nalazilo na gradskoj periferiji, ali ga je širenje Mostara postupno približilo stambenim naseljima, prometnicama, poslovnim objektima i drugoj infrastrukturi.

Upravo zato karta iz 2003. godine nije samo povijesna zanimljivost. Ona pokazuje zašto bi svaki ozbiljan zahvat na području Vihovića, Rudnika i okolnih naselja morao uzeti u obzir ono što se nalazi ispod površine.

Položaj nekadašnjih rovova može biti važan pri procjeni stabilnosti tla, planiranju gradnje, uređenju sustava odvodnje i sanaciji nekadašnjeg rudničkog prostora. Posebnu pozornost zahtijevaju mjesta na kojima se stari hodnici približavaju današnjim naseljima i prometnicama.

Karta ne znači da su svi rovovi sačuvani

Ipak, dokument sam po sebi ne dokazuje da su svi prikazani rovovi i danas otvoreni, prohodni ili povezani. Tijekom desetljeća mogli su biti zatrpani, poplavljeni, presječeni građevinskim radovima ili djelomično urušeni.

Njihovo stvarno stanje moguće je utvrditi tek suvremenim geološkim i geotehničkim istraživanjima, snimanjem podzemlja, bušenjima te analizom kretanja podzemnih voda. Bez takvih ispitivanja nije moguće odgovorno tvrditi da neki rov predstavlja neposrednu opasnost, ali ga se ne bi smjelo ni zanemariti.

Važno je i to što su se na prostoru bivšeg rudnika godinama pojavljivali dodatni problemi. Ranija mjerenja ukazivala su na nepotpuno ugašeno izgaranje ostataka ugljena, dok su erozija, oborinske vode, nestabilne padine i nekontrolirano odlaganje otpada dodatno otežavali sanaciju prostora.

Zaboravljeni podzemni sloj Mostara

Karta iz 2003. godine potvrđuje da je ispod zapadnog Mostara postojao svojevrstan podzemni industrijski grad. Njegove ulice bili su rovovi, raskrižja rudarski spojevi, a izlazi su vodili prema kopu, Neretvi, Radobolji i nekadašnjim industrijskim objektima.

Većina toga danas nije vidljiva. Na površini su ostali jezero, promijenjeni reljef, pojedini rudarski predmeti i sjećanja obitelji čiji su članovi radili u rudniku. Međutim, stara karta podsjeća da povijest ovoga dijela Mostara nije nestala zatvaranjem rudnika. Njezin najveći dio možda se još nalazi pod zemljom.