Jerlagić: Struja je već poskupjela skoro 100%, sada će još više

Bosna i Hercegovina, koja je nekada bila izvoznik električne energije, danas se suočava s nedostatnom proizvodnjom, sve većim uvozom struje i najavama novih poskupljenja. Gospodarstvenicima se najavljuje povećanje cijena električne energije i do 31 posto, dok mogućnost poskupljenja za kućanstva u idućoj godini također nije isključena.

Bivši direktor Elektroprivrede BiH i stručnjak za energetiku Amer Jerlagić upozorio je u razgovoru za N1 kako bi takav razvoj događaja mogao ozbiljno ugroziti konkurentnost domaćeg gospodarstva, izazvati lančana poskupljenja proizvoda i dodatno produbiti energetsku krizu u zemlji.

Govoreći o najavljenom povećanju cijena električne energije za gospodarske subjekte, Jerlagić je istaknuo da nije riječ o prvom poskupljenju, nego o nastavku višegodišnjeg trenda koji je znatno povećao troškove poslovanja.

Prema njegovim riječima, električna energija za gospodarstvenike tijekom posljednjih pet do šest godina poskupljivala je gotovo svake godine, a pojedina povećanja iznosila su i po 20 posto.

"Treba reći da je struja gospodarstvenicima u posljednjih pet-šest godina poskupljivala svake godine po 20 posto. Kada se ta povećanja zbroje, nakon tri godine dolazimo do 77 posto, a nakon novih poskupljenja gotovo do 100 posto", pojasnio je Jerlagić.

Posebno je ukazao na položaj manjih gospodarskih subjekata koji su iz sustava javne opskrbe prešli na tržišnu opskrbu.

Prema njegovim tvrdnjama, njima je električna energija već poskupjela za 100 posto u višoj, odnosno 160 posto u nižoj tarifi. Ako dođe do dodatnog povećanja od 31 posto, ukupno poskupljenje moglo bi dosegnuti između 140 i 150 posto u višoj, odnosno 200 posto u nižoj tarifi.

"Je li inflacija u posljednjih pet-šest godina bila ukupno veća od 10 ili 12 posto, a da struja poskupi i do 200 posto? To je strašno", poručio je.

Gospodarstvenici imaju mogućnost promjene opskrbljivača, ali postoji problem

Jerlagić je objasnio da je tržište električne energije formalno otvoreno i da gospodarski subjekti imaju mogućnost promjene opskrbljivača. Međutim, upozorava da je u praksi pitanje koliko je takva mogućnost doista ostvariva.

Kako je naveo, u BiH postoje tri javne elektroprivrede, ali i između 15 i 20 privatnih kompanija koje posjeduju dozvole za trgovinu električnom energijom.

"Teoretski je moguće promijeniti opskrbljivača. Međutim, upitno je ima li netko drugi dovoljno energije kada vidimo da svi uvoze", rekao je.

Podsjetio je da Elektroprivreda HZHB ima nedostatak električne energije, posebno tijekom trećeg tromjesečja, dok se Elektroprivreda Republike Srpske također suočava s velikim problemima i potrebom za uvozom znatnih količina energije.

Kao dodatni problem naveo je činjenicu da Termoelektrana Ugljevik već tjednima ne radi.

Istodobno, privatni trgovci električnom energijom uglavnom su usmjereni na veleprodaju putem burzi u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji, umjesto na izravnu opskrbu krajnjih kupaca.

"Glavni problem je u proizvodnji, nemamo dovoljno ugljena"

Govoreći o razlozima zbog kojih je BiH od izvoznika električne energije postala zemlja koja mora uvoziti struju, Jerlagić je kao ključni problem izdvojio pad domaće proizvodnje.

"Mi uvozimo plin, uvozimo naftu i jedini energent kojim smo stvarali određenu ravnotežu bila je električna energija. Imali smo je dovoljno, čak smo je i izvozili. Međutim, glavni problem danas je u proizvodnji. Nemamo dovoljno proizvodnje, nemamo dovoljno ugljena", kazao je.

Prema njegovim riječima, Elektroprivreda BiH oko 80 do 82 posto električne energije proizvodi iz termoenergetskih kapaciteta, zbog čega nedostatak ugljena izravno utječe na ukupnu proizvodnju.

Kada nema dovoljno ugljena, elektroprivreda je prisiljena kupovati dodatne količine tog energenta ili električnu energiju na tržištu, što dodatno povećava troškove.

Jerlagić smatra da uzrok problema nije isključivo energetska tranzicija, nego i činjenica da restrukturiranje rudnika nikada nije provedeno na odgovarajući način.

Podsjetio je da je proces formiranja koncerna započet tijekom njegova mandata, ali da je nakon odlaska njegove uprave 2011. godine zaustavljen.

Umjesto restrukturiranja, tvrdi, nastavilo se s davanjem višemilijunskih pozajmica rudnicima.

"Politika je kriva, kompanijama upravljaju ljudi bez znanja i iskustva"

Jerlagić je posebno kritizirao način upravljanja energetskim sektorom, ocijenivši da je političko kadroviranje jedan od ključnih razloga današnjih problema.

Kao primjer naveo je način eksploatacije ugljena, koji je opisao kao "mandatno rudarenje", odnosno sustav u kojem se nastoji ostvariti proizvodnja tijekom jednog mandata, bez dugoročnog planiranja i pripreme novih eksploatacijskih površina.

"Općenito, politika je prije svega kriva zato što je takvu kompaniju podredila svojem kadroviranju", rekao je.

Takav način upravljanja usporedio je sa situacijom u kojoj bi putnicima u zrakoplovu bilo priopćeno da pilot ne može upravljati letjelicom, ali da je na njegovo mjesto postavljen odličan traktorist.

"Nitko ne bi ostao u zrakoplovu. Ali ovamo dolaze ljudi bez znanja, bez iskustva i vode takve kompanije", poručio je.

Podsjetio je i na financijsko stanje Elektroprivrede BiH u vrijeme kada je napustio direktorsku dužnost.

"Iza mene je na računu ostalo 330 milijuna maraka. Danas kompanija uzima kratkoročne kredite za tekuću likvidnost. Vidite što se dogodilo za 15 godina", kazao je Jerlagić.

Kako izaći iz krize?

Na pitanje postoji li način da se trenutačno stanje u Elektroprivredi BiH popravi, Jerlagić je odgovorio da je nužno uspostaviti krizni menadžment koji bi bio oslobođen znatnijeg političkog utjecaja.

Njegov prvi zadatak, smatra, morao bi biti povećanje proizvodnje električne energije i osiguravanje dovoljnih količina ugljena.

Podsjetio je da su tijekom njegova mandata termoelektrane u Kaknju i Tuzli na odlagalištima imale zalihe ugljena dovoljne za tri do šest mjeseci proizvodnje.

"Prva stvar je krizni menadžment, da se poveća proizvodnja. Drugo, da se izrade projekti skladištenja energije, baterija, da se jeftina energija pokuša nabaviti s tržišta solarne energije, kao i da se pronađe model za izgradnju reverzibilne elektrane", naveo je.

Naglasio je i potrebu za ulaganjima u distribucijsku i prijenosnu mrežu te pronalaženjem izvora financiranja za stabilizaciju poslovanja.

Koliko bi vremena bilo potrebno za oporavak, nije mogao precizirati.

"Teško je procijeniti. Je li to godina, dvije godine ili jedan mandat da se dođe, kako se kaže, na tvorničke postavke", kazao je.

Poskupljenje struje moglo bi izazvati domino-efekt

Posebno je upozorio na posljedice koje bi najavljeno poskupljenje električne energije moglo imati na domaću industriju i cijene proizvoda.

Prema njegovim riječima, energija predstavlja jedan od tri ključna troška u industrijskoj proizvodnji, uz sirovine i radnu snagu.

"Ako nam električna energija poskupi 30 posto, naš konačni proizvod automatski poskupljuje. Postajemo nekonkurentni. Svaka ta kompanija postaje nekonkurentna i upitno je njezino poslovanje", upozorio je.

Istaknuo je da je upravo relativno jeftina električna energija godinama predstavljala jednu od važnih konkurentskih prednosti domaćih kompanija.

Međutim, s približavanjem cijena električne energije onima u Poljskoj i Njemačkoj, ta se prednost, prema njegovoj ocjeni, gubi.

"Zasigurno će ovo najavljeno poskupljenje električne energije u jednom domino-efektu poskupjeti i konačne proizvode, bilo da je riječ o prehrani, kemiji ili kućanskim potrepštinama", rekao je.

Dodatni problem predstavlja kupnja električne energije na tržištu u trenutku kada se pojavi potreba za njom.

Jerlagić je upozorio da je takva, takozvana ad hoc kupnja, znatno skuplja od ugovora koji se sklapaju na šest mjeseci, godinu ili više godina.

"Ad hoc kupnja uvijek je skupa, a nažalost, cijelo se ljeto kupovalo na taj način", naveo je.

"Bosna i Hercegovina nema nikakvu energetsku strategiju"

Ocjenjujući ukupnu energetsku sigurnost države, Jerlagić je poručio da BiH nema sveobuhvatnu energetsku strategiju.

Prema njegovim riječima, postoje djelomični dokumenti i međunarodni sporazumi, ali ne i dugoročna vizija razvoja energetskog sektora.

Kao konkretan primjer naveo je Blok 6 Termoelektrane Tuzla, čiji se radni vijek, kako je kazao, približava kraju oko 2030. godine.

Taj blok koristi mrki ugljen iz rudnika Banovići i Đurđevik, u kojima se godišnje iskopa između milijun i milijun i pol tona ugljena.

"Blok 6 koristi oko milijun tona. Znamo da mu je životni vijek negdje do 2030. godine. Nitko nema strategiju što će biti s milijun, milijun i pol tona ugljena iz Banovića i Đurđevika kada ne bude Bloka 6", upozorio je.

Smatra da je plan za takvu situaciju morao biti pripremljen još 2020. godine kako bi se na vrijeme pronašla alternativna rješenja za proizvodnju električne energije i budućnost rudnika.

"U normalnim državama i normalnim strategijama to se mora znati deset godina unaprijed", poručio je Jerlagić.