Šest zemalja jugoistočne Europe (SEE6 - BiH, Albanija, Crna Gora, Kosovo, Makedonija, Srbija) suočene su s naglim usporavanjem gospodarskog rasta u 2012. u uvjetima pojačane neizvjesnosti u eurozoni, kaže se u novom izvještaju Svjetske banke koji je objavljen danas.
U izvještaju se navodi da u kratkoročnom periodu nekoliko zemalja mora da provede održivu fiskalnu konsolidaciju da bi preokrenule nepovoljnu dinamiku duga i postavile osnovu za dinamičniji dugoročni rast. Istovremeno, pred tim zemljama je obiman program strukturalnih reformi radi poboljšanja produktivnosti i konkurentnosti i reformiranja tržišta rada i javnog sektora.
- Nakon rasta od 2,2 posto u 2011. rani pokazatelji ukazuju na to da će šest zemalja jugoistočne Europe (SEE6) imati znatno sporiji rast od 1,1 posto u 2012., kazao je Željko Bogetić, vodeći ekonomist za zapadni Balkan u Svjetskoj banci i autor drugog Redovnog ekonomskog izvještaja za jugoistočnu Europu.
On je izvještaj prezentirao u Skoplju, a videolinkom bili su uvezani svi uredi Svjetske banke u SEE6 zemljama.
Nepovoljni ekonomski uvjeti u eurozoni, kako se dodaje u izvještaju, negativno su se odrazili na domaću potražnju, trgovinu, i vladine prihode u zemljama SEE6.
Uz visoki nivo javnog duga i financijske pritiske, većina zemalja mora usvojiti obimne programe fiskalne konsolidacije.
Kreatori politika moraju posebno uzeti u obzir tešku socijalnu situaciju i s tim vezane trendove: zemlje SEE6 bilježe najviše stope nezaposlenosti i siromaštva u Europi.
Glavni ekonomist za BiH Damir Ćosić u Uredu Svjetske banke u Sarajevu je kazao da se iz redovnog izvještaja vidi da opravak od krize iz 2008. ide prilično sporo.
On je dodao da je BiH zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom u grupi onih zemalja od šest koje još nisu dosegle nivo realnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) iz 2008. godine.
Prvi kvartal 2012. što se tiče BiH bio je prilično težak. Bilježi se usporavanje investicija, uvoz kapitalnih dobara pada, kao i dugoročni krediti kompanijama, industrijska proizvodnja je u padu, izvoz se smanjuje, dok je uvoz ostao isti.
Moguće mjere djelovanja jesu svođenje javne potrošnje u okvir mogućeg i u tom smislu prilagođavanje javne potrošnje socijalnom sektoru i potrebama najugroženijih. Izvjesni pomaci napravljeni su u smanjenju izdataka za plaće u javnom sektoru, ali poseban izazov predstavlja održivost penzionog i sistema zdravstva.