Industrija budućnosti mora biti industrija suradnje, inovacija i empatije, u kojoj čovjek ostaje u središtu proizvodnog procesa – zaključeno je na međunarodnoj konferenciji „Industrija budućnosti – od Industrije 4.0 do Industrije 5.0: integracija čovjeka i tehnologije“, koja je danas počela u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH).
Dvodnevna konferencija okupila je eminentne stručnjake iz BiH i svijeta, predstavnike akademske zajednice, gospodarstva i institucija, s ciljem sagledavanja uloge novih tehnologija – od umjetne inteligencije i robotike, do biotehnologije i zelenih tehnologija – u razvoju društva i gospodarstva.
Poseban naglasak stavljen je na transformaciju industrijskih procesa u kojima tehnologija ne zamjenjuje čovjeka, već stvara novu sinergiju čovjeka i stroja.
''Cilj naše konferencije je da okupimo eminentne stručnjake iz instituta, fakulteta i privrede, kako bismo razgovarali o tome na koji način čovjek ostaje u središtu industrijskih procesa. Razlika između Industrije 4.0 i Industrije 5.0 je u tome što je Industrija 4.0 težila ka potpunoj automatizaciji, dok Industrija 5.0 vraća čovjeka u proces i gradi sinergiju između ljudi i tehnologije. Nijedan proizvodni proces ne može funkcionirati bez čovjeka. Naš zadatak je da ljude educiramo, da nauče prihvatiti nove tehnologije, raditi lakše i pametnije, zarađivati više i živjeti u zdravijem okruženju,“ istaknuo je prof. dr. Isak Karabegović, dopisni član ANUBiH-a i predsjednik organizacijskog odbora konferencije.
Sudionici su zaključili da je humanizacija tehnologije ključni cilj budućeg razvoja industrije, pri čemu obrazovanje i razvoj digitalnih kompetencija predstavljaju temelj svake tranzicije. Naglašena je potreba da održivost i zelene tehnologije budu sastavni dio industrijske politike, te da sigurnost podataka, etička odgovornost i transparentnost algoritama budu osnovni preduslovi povjerenja u nove tehnologije.
Posebno je istaknut značaj malih i srednjih poduzeća u procesu digitalne transformacije, kao i važnost regionalne i međunarodne suradnje radi razmjene znanja i standardizacije procesa. Zaključeno je da industrija budućnosti mora biti inkluzivna i održiva, što je zajednička poruka upućena ministarstvima, akademskoj zajednici i političkim akterima.
