Zatvaranje izvoza nafte iz Perzijskog zaljeva pokrenulo je opasan lanac događaja koji bi mogao natjerati neke od najvećih svjetskih proizvođača da u potpunosti zaustave proizvodnju nafte, upozoravaju analitičari.
Prema dostupnim procjenama, države izvoznice nafte u Perzijskom zaljevu trenutačno se suočavaju s ozbiljnim kratkoročnim rizikom jer zbog poremećaja u izvozu ne mogu plasirati svoju proizvodnju na globalno tržište. Kako su kapaciteti skladištenja ograničeni, a strateške i komercijalne rezerve uskoro bi mogle dosegnuti maksimum, proizvođači bi mogli biti prisiljeni obustaviti rad na nekim od najvećih naftnih polja na svijetu.
Takav scenarij posebno bi pogodio Irak, Kuvajt, Ujedinjene Arapske Emirate, Katar i Saudijsku Arabiju.
Ako skladišni kapaciteti dosegnu granicu, proizvođači neće imati drugog izbora nego smanjiti ili potpuno zaustaviti proizvodnju. Ovisno o geologiji pojedinog naftnog polja i primijenjenim tehnologijama, zatvaranje bušotina može trajno oštetiti ležišta ili proizvodnu infrastrukturu.
U tom slučaju, uz postojeći poremećaj opskrbe povezan s Hormuškim tjesnacem, tržišta bi se mogla suočiti s dugotrajnijim smanjenjem opskrbe naftom s Bliskog istoka. Takav razvoj događaja mogao bi dovesti do snažnog rasta premije rizika u cijenama nafte, osobito regionalnih vrsta sirove nafte, i to tijekom mjeseci ili čak dulje, ovisno o daljnjem razvoju sukoba.
Povijesno gledano, skladišni kapaciteti rijetko se koriste iznad 80 posto popunjenosti, što znači da dostizanje apsolutnog maksimuma možda neće biti tehnički izvedivo, pa bi stvarni rok do popunjavanja skladišta mogao biti i kraći nego što se očekuje.
Analitičari ističu i dodatne faktore. Pojedine države, poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, mogle bi dio energetskih tokova preusmjeriti alternativnim rutama i tako nastaviti izvoz. Međutim, takva infrastruktura mogla bi postati potencijalna meta napada snaga koje podržavaju Iran.
Ako bi proizvođači u regiji bili suočeni s potpunim prekidom proizvodnje, u pitanje bi došao ne samo opstanak iranskog režima, nego i ekonomska stabilnost drugih velikih proizvođača nafte u regiji.
U tom scenariju širenje sukoba moglo bi postati neizbježno jer bi Rijad i Bagdad, prvi i drugi najveći proizvođači nafte unutar OPEC-a, mogli pretrpjeti goleme svakodnevne ekonomske gubitke.
