Američka vojna industrija ima ''mali'' problem – kuglični navoj

Dok SAD pokušava nadoknaditi golemi broj projektila Patriot potrošenih u ratu s Iranom, problem nije samo novac ni kapacitet velikih tvornica oružja. Prema analizi New York Timesa, jedno od ključnih uskih grla u proizvodnji može biti precizni kuglični navoj, mali mehanički dio bez kojega projektil ne može ostvariti precizno upravljanje.

Kuglični navoj pretvara okretanje elektromotora u pravocrtno kretanje. U raketi to znači da omogućuje pomicanje upravljačkih površina s iznimnom preciznošću. Čelične kuglice kreću se spiralnim kanalom, a kod najpreciznijih izvedbi matica se na vijku dugačkom 30 centimetara smije pomaknuti tek četiri mikrona, odnosno oko jedne dvadesetine promjera ljudske vlasi.

Takve komponente proizvodi tek ograničen broj američkih tvrtki, a potražnja za vojnom verzijom porasla je oko 50 posto od 2020. godine. Većina pogona već radi blizu punog kapaciteta, dok povećanje proizvodnje ne znači samo kupnju novih strojeva. Potrebni su skupi strojevi za brušenje, godine ulaganja i radnici s rijetkim znanjem precizne obrade metala.

Razlika između serijske i vojne proizvodnje najbolje pokazuje zašto se kapacitet ne može povećati preko noći. Hladnim oblikovanjem navoj promjera 13 milimetara može se izraditi za oko tri sekunde, ali precizno brušenje istog navoja traje približno šest minuta. Kod zrakoplovnih i raketnih dijelova čelik se najprije kaljuje na vrlo visoku tvrdoću, što ga može deformirati, a zatim se obrađuje u strogo kontroliranim uvjetima.

Čak i temperatura postaje problem. Ako se čelični vijak dug 30 centimetara zagrije za samo jedan Celzijev stupanj, može se produljiti za 3,6 mikrona, gotovo cijelu toleranciju dopuštenu za najprecizniji proizvod.

Tvornica Umbragroupa u Saginawu u Michiganu jedan je od rijetkih takvih pogona. Ondje je još početkom 1940-ih proizveden prvi kuglični navoj korišten na bombarderu B-29. Danas oko 170 radnika proizvodi komponente za zrakoplovstvo i obranu, ali ni takve specijalizirane tvornice ne mogu trenutačno udvostručiti proizvodnju.

Upravo je to šira pouka rata s Iranom: moderne vojske ne ovise samo o borbenim zrakoplovima, brodovima i skupim raketama. Ovise i o malim, teško zamjenjivim dijelovima koje zna proizvesti vrlo mali broj ljudi i tvornica.