Tuga od 73 mjeseca: Kardinal za njih moli, ministar donosi kavu, a ustvari nikoga nije briga

''Kardinal Puljić poručio nam je da će moliti za nas, a županijski ministar nam je donosio kave i šećera tražeći da ga ne prozivamo i ne dižemo prašinu'', govori uposlenica Šuma Hrvatske zajednice Herceg-Bosne d.o.o. Mostar, jedna od 18 radnika koji 73 mjeseca nisu primili plaću.

Svjedočimo jadikovkama radnika pred dvojicom tržišnih inspektora, dok nemoćno slušaju probleme ljudi, koji na posao dolaze godinama bojeći se da bi njihov nedolazak netko protumačio kao odustajanje od borbe za ono što im pripada.

Poduzeće radi na papiru, nitko ne želi potpisati stečaj, a radnici nemaju pojma što radi direktor, koji ne želi doći u sjedište poduzeća u Mostaru, nego njime, kako kažu, ''gospodari'' iz Tomislavgrada.

''Oni su Paravinje naših života'', kaže nam jedna djelatnica nakon što je tržišni inspektor, kojeg smo zatekli u prostorijama, rekao kako on nema tu što raditi te da ovo mjesto treba posjetiti policija.

''Može ovdje doći sto inspektora, ali ne mogu napraviti ništa. Ovo je posao policije'', rekao je radnicima inspektor, koji navodi kako mu je direktor obećao doći no danas se nije pojavio.

 

Kontaktirali smo direktora Zdravka Mamića koji nam je rekao kako ne želi dolaziti na posao u Mostar dok se ne steknu sigurnosni uvjeti po njega.

''Meni su radnici prijetili da ću ostati bez glave te zbog toga ne želim dolaziti dok za mene tamo ne bude sigurno. Obavijestio sam o tome nadležne institucije i Nadzorni odbor poduzeća'', rekao je Mamić za Bljesak.info i opovrgnuo da prima bilo kakvu plaću kao direktor.

Na konstataciju da su nam radnici rekli kako su vidjeli njegov ugovor, Mamić je rekao da ''radnici mogu pričati šta hoće'' i da tamo vlada mračna atmosfera.

Upitali smo ga kakva bi to mogla atmosfera vladati među ljudima koji tako dugo nisu primili plaću, a direktor Mamić je rekao kako oni nisu primali plaću i prije njega te je optužio dio radnika za rad protiv poduzeća.

Radnici, koji su pisali svim institucijama, svim političarima, stranim organizacijama, kažu kako nikoga njihovi problemi ne zanimaju.

''Pišemo ministru pravosuđa, on kaže: Proslijedio Lijanoviću. Mi Lijanoviću, on je proslijedio Nikšiću. Mi Nikšiću, on je proslijedio Lijanoviću. Mi Inzku on kaže nije odgovoran. Pa tko je odgovoran za ovu državu?'', prepričavaju kako je biti u začaranom krugu obespravljenosti. Navode kako su pisali i kardinalu Vrhbosanske nadbiskupije Vinku Puljiću, koji im je odgovorio da će moliti za njih.

''Peti Božić nam je bez plaće, pomozite, svi su nas napustili, samo vjera u Boga nije. Citiram vam što smo tada pisali kardinalu Puljiću. Vratio nam je odgovor: To neka vas ne izda bit će sve u redu'', kažu radnici.

Svjesni su da je njihovo poduzeće u stanju u kakvom jeste zbog imovine. No, ne žele se predati tako lako.

''Čujemo da institucije BiH traže prostore u Mostaru. Evo im ova lokacija, neka nas izmire i neka rade šta hoće. Ova zgrada je mnogima trn u oku, odnosno nečija želja. Procijenjena je, zajedno s okućnicom na svega 54 tisuće KM i zbog toga mi gladujemo'', kažu radnici i napominju kako je zgrada poduzeća opljačkana, ali da ni tada nitko nije posvetio pažnju tome.

 

Šume Herceg Bosne su u vlasništvu Federacije BiH, a briga o šumama ''visi'' u zraku između županija i Federacije, pa je ovo područje još uvijek (nedovoljno) definirano. Problem ovog poduzeća pojačan je i osnivanjem Šumskog gospodarskog društva Šume hercegovačko-neretvanske.

Na području Hercegovačko-neretvanske županije postoji pet poduzeća koje se bave šumama. Radnici tvrde kako u njima rade djeca političara s diplomama veterinara i profesora književnosti.

''To su djeca moćnika'', kažu nam radnici dok slušamo njihovu nemoć.

Županijsko poduzeće se financira iz proračuna, a Bljesak.info je već pisao o revizorskom izvještaju u kojem se navodi da je poduzeće nezakonito dobilo novac.

''To ne pije vode'', kažu radnici pored čijeg jada na mostarskom Bulevaru nitko ne zastaje. Tek zapušteno dvorište i izblijedjeli transparenti kao apel za spas stoje kao dokaz da se iza ograde krije još jedna tužna priča bh društva. Hoće li biti sretnog završetka, teško je reći, jer se priči još uvijek ne nazire kraj.