Strogi vjerski zakoni Arape koštaju milijarde dolara

Strancima koji dolaze raditi u zemlje Bliskog istoka, a posebno u Saudijsku Arabiju, najveći problem predstavljaju muslimanske molitve. Problem nije činjenica da molitve postoje ili da su ljudi religiozni već zato što čitavo saudijsko gospodarstvo se zaustavlja nekoliko puta dnevno kako bi svi muslimani mogli pristupiti obavljanju molitve, piše Express.hr.

Dok je u velikom dijelu svijeta takva molitva neobavezna, saudijska religijska policija doslovno je odvlačila ljude u džamiju na molitvu.

Strah od vjerske policije

Kako to piše Vox, u uredskom okruženju to i nije neki veliki problem. Velike uredske zgrade obično imaju posebno odvojene prostorije za molitve i molitva traje petnaestak minuta.

Međutim, u uslužnim djelatnostima (restorani, trgovine, benzinske postaje) sve se zatvara i po sat vremena za svaku molitvu. Uzevši u obzir da se muslimani mole pet puta dnevno to može dovesti do relativno puno vremena kada je posao zaustavljen. Da zaposlenici stvarno odu do džamije na molitvu, kaže Ryan Riegg, on bi imao razumijevanja.

U njegovom iskustvu, radnici su češće išli zapaliti cigaretu i ogovarati nadređene nego što su išli na molitvu. Koliko vremena je dato radnicima za molitvu najviše ovisi o strahu od vjerske policije.

Tamo gdje policija često zalazi, ili gdje su zaposlenici religiozni pa bi prijavili kršenje pravila, često daju najviše vremena. Dok bi oni koji se mogu lakše provući, često su otvarali svoja vrata čim bi posljednje vozilo vjerske policije prošlo. Riegg procjenjuje da između 10 i 45 posto radnog dana prosječnog saudijskog radnika može proći bez sekunde efektivnog rada. To bi značilo da svake godine se gubi oko 500 milijardi dolara zbog molitve. Međutim, i on je svjestan da su to jako visoke procjene i da je vjerojatno riječ o znatno nižim iznosima. Čak i ako bi se revidirale te procjene, došlo bi se na više od 120 milijardi dolara svake godine.

Zapošljavanje žena

Molitva ipak nije jedina vjerska praksa koja skupo košta saudijsko gospodarstvo. Posebno je riječ o pravilima o spolovima i zabrani svakog kontakta muškaraca i žena. To dovodi do toga da je praktički nemoguće zaposliti ženu u Saudijskoj Arabiji. Kad je Riegg pokušao zaposliti ženu kao mlađeg partnera u odvjetničkom uredu, shvatio je da to nije baš tako jednostavno.

Zaposlenicu bi morao smjestiti dva kata niže i to na suprotnom kraju zgrade. Ako bi kad trebao joj dati neke dokumente kako bi ona otišla u odgovarajuće ministarstvo, morao bi je nazvati da ga čeka, trčati na drugi kraj zgrade i papire gurnuti ispod vrata jer ne smiju imati izravan fizički kontakt. Dodatni problem je pojam zaštitnika koji ograničava kretanje svakoj ženi. Ako bi trebalo ići u neko ministarstvo, žena bi morala voditi svog zaštitnika, najčešće je riječ o članu obitelji, kako bi smjela ikamo ići sama. Službeno ne postoji bilo kakva zabrana da žene same idu u državne ustanove, ali kako su mu u nekoliko navrata sugerirali, dokumenti se mogu izgubiti ako ih donese žena.

Milijarde dolara Ekonomski gledano, ljudska radna snaga jedan je od najvrjednijih resursa. Što više ljudi radi, to gospodarstvo brže raste. Žene čine otprilike polovicu stanovništva i u Saudijskoj Arabiji tek oko 20% radno sposobnih žena i ima neki posao. Prema podacima Svjetske banke, Hrvatskoj je ta brojka oko 44%, a u SAD-u je iznad 50%.

Da Saudijska Arabija podigne te brojke do 30%, moglo bi doći do povećanja BDP-a većeg od 80 milijardi dolara. Naravno, Saudijci imaju i kletvu prirodnih resursa gdje im je puno lakše samo izvlačiti i prodavati sirovu naftu nego obučavati radnu snagu koja će raditi neke konkretnije stvari. Procjenjuje se da bi veća zaposlenost žena i ukidanje obaveze zatvaranja posla zbog molitve moglo donijeti oko 200 milijardi dolara saudijskom gospodarstvu.