Posušak iz Norveške za Bljesak: Ne želim davati lažne nade

''Ne bih volio da netko nastrada jer je pročitao moje iskustvo'', rekao je za Bljesak.info Mateo Petric, Posušak koji je našavši posao samo za dva tjedna boravka u Norveškoj, a čija je priča završila u svim regionalnim medijima.

Petric kaže kako mu je profil zatrpan zahtjevima za prijateljstvo a inbox na Facebooku pretrpan porukama u kojima se traže savjeti i prijedlozi. No, on poručuje kako je njega poslužila sreća i da su se neke stvari kod njega posložile uz puno sreće.

Puno radnog iskustva

''Istina je da sam brzo našao posao jer imam puno radnog iskustva, dobar engleski i njemački i prije svega, imao sam puno sreće'', kaže Petric za Bljesak.info i ističe kako oni koji čitaju o njemu ovih dana moraju znati da je tražio posao na skoro stotinu mjesta i da je, naravno, dobivao odbijenice.

Kaže kako nije napustio Posušje te kako još nije siguran želi li živjeti u Norveškoj.

''Došao sam izvidjeti situaciju. Imao sam nešto novaca, obavio poziv s divnom gospođom koja mi je kao obiteljski prijatelj ponudila mjesto za početak, našao kartu s Rayan Airom za 20 eura i uputio se u avanturu siguran u sebe i svoje sposobnosti'', kaže Petric, koji se odmah po dolasku dao u traženje posla.

Tako je kucao na vrata restorana, hotela, tražio posao u ugostiteljstvu, prodaji, u skladištima. Kaže kako u Norveškoj ne treba biti raspisan poseban natječaj za posao, nego se poslodavac uvijek može odlučiti za dobrog i kvalitetnog radnika.

''Moram reći da sam na puno mjesta umjesto klasične odbijenice dobio odgovor 'Javimo Vam se za Božić'. Mislim da sam obišao sigurno 30 do 40 mjesta osobno a poslao još toliko mailova'', rekao je Petric, kojem su nuđeni vikend-poslovi koje je odbijao.

12. dan i poziv za intervju

Kaže da je bit u tome da se dobije stalan, odnosno fast, te da se poslovi razvrstavaju po principu određenog postotka od predviđenih 37 i pol sati tjedno te da se mogu vezati čak dva ili tri posla.

''Za dozvolu boravka najbolje je dobiti fast, odnosno stalno puno zaposlenje jer imam sva prava od zdravstvenog do uplaćivanja novaca za odmor što je kako regres koji dobiješ u šestom mjesecu i koji iznosi od 12 do 14 posto tvog bruto zarađenog novca'', kaže Petric.

On je nakon 12 dana boravka u Norveškoj i traženja posla, dobio poziv za intervju, 14. dan otišao na razgovor, a 16. počeo raditi.

''Na intervjuu su se ljudi oduševili jer sam se dobro pripremio. Doslovno sam učio kako što bolje predstaviti sebe. U životopisu sam naveo sve moguće preporuke do kojih sam mogao doći, od toga da sam bio predsjednik Franjevačke mladeži u Posušju, posla na Radio-postaji Posušje, čak i prodaju koju sam ostvario kao sales-manager'', kaže Petric, kojeg neki pamte i kao sudionika kviza Milijunaš.

Dodaje kako su se njegovi sadašnji poslodavci, u firmi koja se bavi ''specijalnim selidbama'', rekli kako vide da je kvalitetan radnik i pitali ga je li mu ispod časti raditi takav posao. Vidjevši njegov životopis, preporučili su mu da nauči norveški jezik te da će može dobiti posao i s godišnjom plaćom od 70 tisuća eura.

Kocka je pala

Petric kaže kako nije toliko bitna izobrazba pri traženju posla koliko je bitno iskustvo i želja za radom, ali da je bitna i preporuka, pa se ona traži čak i za stan.

''Stanara bira stanodavac, a ne ide onom 'ja imam novac i unajmit ću stan''', kaže Petric i dodaje kako u svemu postoje procedure i one se poštuju.

Kaže kako je svojim poslodavcima rekao kako ima rezerviranu kartu za doma da idem obitelji za Božic i Novu godinu, na što su mu rekli da to nije nikakav problem da oni razumiju želju da bude s obitelji za blagdane.

''Meni je kocka pala ovako... Ne želim ja davati lažne nade. Ljudi, treba vam sreće mnogo. Ja imam sreću da ne plaćam stan. Isto tako, moglo mi se desiti da sam potrošio lovu uzalud, ali eto, ispalo je najbolje'', kaže Petric i dodaje kako je u Bergenu upoznao još ljudi koji su došli kao i on. Oni su mu svjedočili kako su posao tražili dva, tri mjeseca.

''Moram reći da se ja još nisam odlučio na to da ću ovdje ostati živjeti i raditi. Jedno vrijeme sigurno da, ali dok ne spoznam sve troškove života za obitelj, ništa ne znam, jer i dolje imam nekakav život, kakav – takav, pa ću vidjeti s vremenom šta napraviti'', kaže Petric i ističe kako se traži puno medicinskih sestara, stolara, pedagoga i svih radnika u zdravstvu.

Malo i o cijenama...

''Pokaz za bus za mjesec dana je 690 kruna – a jedna kruna je skoro kao jedna hrvatska kuna. Kruh je 35 kruna. Banane sam u petak kupio kilo za 11 kruna na akciji. Čokolada mliječna 10 kruna na akciji, tuba majoneze je 22 krune. Nije Thommy, ali nije loša. Kava velika s mlijekom je od 28 do 39 kruna, mlijeko 14 kruna, dupli burger u McDonald'su 20 kruna. Hot dog je od 20 do 40 kruna, pizzeta 20 kruna. Koliko sam skužio, jeftinija je tehnika nego dolje i odjeća također s tim da još nisu pocele te famozne rasprodaje'', kaže Petric.