Parking u Mostaru - San ili Java?

Ako se na poznatoj Internet tražilici Google pokušaju naći tekstovi vezani za temu naplate parkiranja, među novijim rezultatima se citira izjava gradonačelnika Ljube Bešlića, koja glasi: "Grad Mostar je previše izgrađen. U gradu je trenutno registrirano 40 000 vozila, a ima samo 6 500 parkirnih mjesta".

U objašnjenju dalje stoji da je gradonačelnik ocijenio kako će donošenjem spomenutih odluka riješiti pitanje mirujućeg prometa na području Mostara te će se zdravije i čišće živjeti.

Misli se na slijedeće Odluke: Odluka o organizaciji i načinu naplate parkiranja, Odluka o korištenju javnih parkirališta i visini naknade, te Odluke o davanju na privremeno korištenje neizgrađenog građevnog zemljišta u svrhu uspostavljanja parking prostora za područja Južni logor, prostor iza bivše Robne kuće HIT, te prostor iza zgrade Vlade FBiH.

2007. godine je za Grad Mostar urađena studija Prijedlog mjera i postupaka za uvođenje sustava naplate i kontrole parkiranja u središnjem području grada mostara (usvojena Sl.list Grada Mostara br. 07/2007) urađena od strane tvrtke „ZAGREBAČKI HOLDING – Podružnica ZAGREBPARKING“, autori studije su Mate Kraljević, dipl.ing. i Srećko Šimurina dipl.ing. Gospoda iz Zagreba sigurno imaju bolji uvid u stanje i problematiku u gradu Mostaru od lokalnih inženjera. Inače ovo postaje trend u zadnje vrijeme, da nam zagrebački stručnjaci kroje sudbinu. Pretpostavljamo da je cijela situacija legla zakonu akcije i reakcije.

Kratki izvod iz spomenute studije:

U početku imamo malo uvoda, iskustva Zagreba po istom pitanju, pobrojane ciljeve izrade studije, nešto onako globalno o problemu parkiranja pa organizaciju službe parkiranja i prije bilo kakvih pokazatelja imamo procjenu broja zaposlenih u Službi naplate i kontrole parkiranja koja sveukupno iznosi 140. Onda imamo prikazane zone naplate i cijene parkirnih karata.

Slika: Rekapitulacija raspoloživih parking mjesta

Slijedeće poglavlje je Financijski aspekt uvođenja sustava, ovdje ćemo iznijeti neke brojke.

Godišnja razlika: 5.416.212 KM, bitno za napomenuti da je unutar rashoda predviđeno i održavanje parkirališta 58.877 KM kao i održavanje vozila iz Službe za premještanje vozila mjesečno 15.500 KM tj. ova suma od 5,5 mil. je čisti profit.

Dalje imamo Prijedlog rješenje automatske naplate parkiranja,pa prijedloge naloga za plaćanje kazni, pa opet nekakve troškovnike i pod 17. Zaključak, koji završava rečenicom:

„Kako je tvrtka ZAGREBPARKING sudjelovala od samog početka izgradnje i uvođenja sustava naplate i kontrole parkiranja u gore navedenim gradovima u RH (Zagreb, Split, Zadar, Rijeka, Osijek, Šibenik, Čakovec, Slavnoski Brod, Požega i dr.), stekli smo veliko iskustvo u rješavanju prometa u mirovanju te vjerujemo kako bi se isti sustav s velikom uspješnošću mogao uvesti u Mostaru.“

Te, crvenim slovima ispod stoji "Nakon projekta slijedi realizacija. Ako nema realizacije, tada projekt gubi smisao."

Imamo na kraju bonus Prijedlog odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja za grad Mostar i kratke analize parkinga kao na slici.

Sad ćemo se malo vratiti na istaknute ciljeve koji su izneseni na početku "Studije".

Glavni ciljevi izrade:

1. Prvi i osnovni cilj jest da u postojećim prostornim odnosima i ograničenjima prikaže mjere, načine i postupke za usklađivanje sadašnjeg odnosa parkirališne ponude i potražnje.

2. Povećanje kvalitete i kvantitete parkirališne ponude.

3. Unaprjeđenje postojećeg stanja osnivati na poznatim i uspješno provedenim metodama u Gradu Zagrebu, odnosno slično strukturiranim gradovima Europe.

4. Rješenja osnivati na zakonitostima tržišnog privređivanja te na postojećim zakonima i zakonskim propisima.

Posredni ciljevi:

5. Zaštiti i unaprijediti postojeće strukturne odnose domicilnog stanovništva i ostalih korisnika prostora.

6. Unaprijediti sliku grada ciljanim zahvatima.

7. Unaprijediti osjećaj sigurnosti kretanja i udobnosti boravka u središnjem gradskom prostoru.

Slobodno procjenjujemo da ova studija nije ispunila niti jedan od navedenih ciljeva.

1. Nije prikazala mjere, načine i postupke za usklađivanje sadašnjeg odnosa ponude i potražnje. Prikazala jest mjere, načine i postupke naplate postojećih „parkirališta“ bez ikakve nakane za usklađivanje odnosa.

2. Nije prikazala buduće stanje koje bi značilo povećanje kvalitete i kvantitete parkirališne ponude. Povećanje kvalitete sigurno nije bojanje horizontalne signalizacije i postavljanje stupića za zaštitu zelenih površina, kako ni povećanje kvantitete, nigdje nije planirano novo parkiralište.

3. Ovaj cilj pod 3 je općenito nejasan. Također se postavlja pitanje po čemu je Mostar grad sličan Zagrebu i ostalim slično strukturiranim gradovima Europe?

4. Pod 4., je li žele reći da su nam cijene naplate sukladne tržišnom privređivanju?

5. Ovo nikako ne predstavlja zaštitu domicilnog stanovništva, nego naprotiv njihovo iskorištavanje.

6. Mislimo da se crtanjem linija po terenu i postavljanje automata za naplatu slika grada neće unaprijediti. Da ne banaliziram, ako bi se zaista riješio problem parkiranja, slika grada bi svakako bila bolja. Međutim, samo uvođenjem naplate ništa se neće riješiti jer nije došlo ni do povećanja kvalitete, ni kvantitete kako ni sigurnosti, čime već prelazim na točku 7.

Znamo da na području grada Mostara imamo registriranih 40.000 vozila, i da u „Središnjoj zoni grada“, ova koja je predmet naplate imamo 5.511 raspoloživih parking mjesta.

Ne znamo koliko dnevno vozila boravi u gradu za radnog vremena, kako ni koliko vozila dolazi u grad radi ispunjenja nekih drugih društvenih potreba (sud, policija, rekreacija….), ne znamo ni kakva je frekvencija izmjene vozila na parkingu… ustvari nemamo pojma kakva su te naše potrebe, niti je ova studija odgovorila na ta pitanja, usudim se reći da uopće o tome autori nisu niti razmišljali, te da su ciljevi izrade ovog dokumenta bili malo drugačiji.

Ne znamo kako se može ući u ovakva razmišljanja, a kamoli donositi odluke, bez tih osnovnih informacija, znači bez snimka postojećeg stanja, da bi u nekakvoj slijedećoj fazi mogli razgovarati i praviti nekakve projekcije te dali mjere, načine i postupke za rješavanje ovog problema, za podizanje kvalitete, kvantitete i sigurnosti u prometu.

Što su malo stariji i ozbiljniji dokumenti rekli na ovu temu?

Urbanistički plan Mostara je usvojen 1982. godine, a niveliran i produžen 1990. godine (Službeni glasnik općine Mostar br.11/90). U dijelu plana koji se odnosi na koncepciju razvoja prometa,u poglavlju koji se odnosi na parkiranje rađena je projekcija za 2000 godinu, gdje se pretpostavilo da bi 2.950 parking mjesta moglo zadovoljiti prognozirane potrebe, pod uvjetom da sudjelovanje javnog prijevoza u putovanjima ka gradskom centru dostigne nivo od 70%. U zonama stanovanja treba predvidjeti 1,1 parking mjesta po stambenoj jedinici, a u radnim zonama (industrija i skladišta) 0,45 pm po zaposlenom.

Dalje u Odredbama za provođenje plana stoji pod 25. Parkiranje (garažiranje) vozila u individualnom stanovanju rješavati u sklopu objekta, a u kolektivnom stanovanju kroz izradu regulacionih planova poštivati dati normativ u ovom Planu. Druga bitna stvar je ova odredba koja kaže da se pri projektiranju/izgradnju stambenih objekata mora voditi računa o parkinzima.

Da ne radimo i analiziramo cijeli plan, što naravno nema smisla, poanta ovog kratko izvoda je bila u tome da je priča o prometu u mirovanju usko vezana sa pričom o javnom prijevozu. Niti izrađivači studije ni vijećnici do sada nisu nijednom spomenuli javni prijevoz, podizanje kvantitete i kvalitete.

Imamo li uopće ideju koliko građana se koristi javnim prijevozom? Očigledno nedovoljno. Od onih 5,5 milijuna profita, odnosno budući da naš gradonačelnik barata s brojem od 6.500 parking mjesta, valjda onda je i profit potrebno korigirati na cca. 6,5 milijuna, ima li ikakvih ideja da se ulaže u tu infrastrukturu? Kako? Kada? Što ćete s tim novcem?!? Valjda zaslužujemo odgovor!

Dakle, nije poštivan jedan normalan razvoj grada. Cijelo vrijeme se političari i tajkuni kockaju, igraju Monopolyja, samo ne na kartonu nego u stvarnom životu. Javne gradske površine se privatiziraju i prodaju. Građevinske dozvole se dobivaju bez problema. Grad je trajno devastiran. Mogućnosti daljnjeg razvoja su nemoguće. Jako teško će biti sanirati ovo što je učinjeno do sada, i pokušati bar dovesti na neki normalan nivo. I tako dok se moćnici igraju oduzimanja zemlje i polja, naravno pod krinkom zaštite nacionalnih interesa, život u gradu postaje sve skučeniji. Nemamo se gdje okrenuti.

Možemo maštati o zelenim površinama punim ljudi, fontanama, šetnicama uz Neretvu, stazama za bicikliste, o odgoju sudionika u prometu: vozača i pješaka, o tome da se nelegalno sagrađeni objekti ruše, i to da rušenje istog financira onaj tko je sagradio. Možemo maštati i o kanalizacijskom sustavu, kinima, kazalištima, sportskim društvima i dvoranama, umjetničkim instalacijama, o tome da se zavede red u zgradama.

Možda isto tako bi mogli maštati, da se recimo zabrani otvaranje kafana i kockarnica u istoj ulici gdje su škole? Ili recimo da se fast food objekti ne otvaraju preko puta škole, ili ne daj bože da se potakne otvaranje kantina za te naše školarce! I da nam se ti školarci voze do škole autobusima ili biciklima. Ali to nije u interesu nikome. Jer onda ne bi bilo poreza na budale! Ne bi mogli stvarati nered, koji će nam u budućnosti naplaćivati.

Problemi se trebaju rješavati, ali sustavno. Nitko nije protiv rješavanje problema. Ali, jesmo protiv punjenja džepova pojedinaca, koji će nam sutra glumiti gospodu i kreirati društvene norme, preko nas građana.

Pa bih zaključili - projekt bez ozbiljnih ulaza podataka i analiza nema smisao. Realizacija lošeg projekta vodi do još većih i kompleksnijih problema.