Alarm na svjetskim tržištima: Kriza jena otkrila jednu od najvećih financijskih slabosti SAD-a

Na prvi pogled riječ je o japanskom problemu. Jen je tijekom srpnja pao na 163,99 za američki dolar, najnižu razinu u približno četiri desetljeća, a Tokio se ponovno našao pred pitanjem koliko daleko mora ići kako bi zaustavio slabljenje vlastite valute.

Međutim, ono što se posljednjih tjedana događa na valutnim tržištima pokazuje da ovo odavno više nije samo japanska kriza.

U obranu jena uključile su se i Sjedinjene Američke Države, u rijetkoj koordiniranoj intervenciji Washingtona i Tokija. Reuters navodi da je upravo prethodna zajednička intervencija razlog zbog kojeg trgovci sada iznimno pozorno prate svaki nagli pomak tečaja i traže znakove nove akcije.

A razlog zbog kojeg je Washington spreman intervenirati seže mnogo dalje od vrijednosti japanske valute.

U središtu priče nalazi se ogromno američko tržište državnog duga.

Japan je jedan od najvažnijih vlasnika američkih državnih obveznica. Upravo zbog toga način na koji Tokio brani jen može imati izravne posljedice na cijenu zaduživanja Sjedinjenih Država.

Logika je prilično jednostavna. Za obranu jena Japan mora negdje pronaći sredstva kojima će kupovati vlastitu valutu. Jedan od potencijalnih izvora su njegova golema ulaganja u američke državne obveznice.

Ako bi japanske institucije morale intenzivnije prodavati američke Treasuryje kako bi došle do likvidnosti, na tržištu bi se pojavila dodatna količina američkog duga. Cijene obveznica tada mogu padati, a njihovi prinosi rasti. 

Za Washington, koji mora financirati golemi državni dug, to je upravo ono što najmanje želi.

Financial Times zbog toga aktualnu krizu jena promatra i kao događaj koji je razotkrio financijsku slabu točku SAD-a – njegovu ovisnost o ogromnom i likvidnom tržištu državnog duga te stranim kupcima koji u njemu sudjeluju.

Amerika je napravila nešto iznimno neobično

Još dramatičniji detalj otkrio je Financial Times. Prilikom američke intervencije Washington nije prodavao dolare kako bi kupovao jene. Prodavao je eure. Operaciju je u ime američkog Ministarstva financija proveo Federal Reserve Bank of New York.

Prema Financial Timesu, Europska središnja banka o tome nije bila unaprijed konzultirana. Visoki europski dužnosnici potez su doživjeli kao odstupanje od dugogodišnjih pravila suradnje među vodećim zapadnim središnjim bankama.

Razlog odabira eura također je važan. Prodavanje dolara radi jačanja jena moglo bi biti protumačeno kao američko slabljenje vlastite valute, što bi bilo politički i tržišno osjetljivo u trenutku kada Washington inzistira na politici snažnog dolara. Umjesto toga prodani su euri.

Financial Times navodi da je potez iznenadio ECB i izazvao zabrinutost zbog mogućeg narušavanja desetljećima građene suradnje zapadnih monetarnih institucija.

Zašto Washingtonu toliko smeta mogućnost prodaje Treasuryja? Upravo ovdje priča postaje globalno važna.

Američke državne obveznice predstavljaju jedan od temelja svjetskog financijskog sustava. Njihovi prinosi utječu na cijenu kapitala daleko izvan SAD-a – od hipotekarnih i poslovnih kredita do vrijednosti dionica i financiranja država.

Ako veliki strani vlasnik počne prodavati znatne količine Treasuryja, može dodatno povećati prinose.

Washington zato ima snažan motiv da Japanu omogući obranu jena bez prisilne prodaje američkih obveznica.

Tu se pojavljuje još jedan gotovo nepoznat, ali iznimno važan dio ove priče – Fedov FIMA Repo Facility.

Riječ je o mehanizmu koji stranim monetarnim institucijama omogućuje da američke državne obveznice koriste kao kolateral kako bi došle do dolarske likvidnosti, umjesto da te obveznice prodaju na otvorenom tržištu.

Upravo se proširenje takvog mehanizma za Japan pojavljuje kao jedan od načina smanjivanja pritiska na tržište američkog duga. Tržišne analize ističu da bi to Tokiju omogućilo pribavljanje likvidnosti bez destabilizirajuće prodaje Treasuryja.

Jen se oporavio, ali problem nije nestao

Nakon što je u srpnju dosegnuo 163,99 za dolar, jen se oporavio. U petak je dodatno ojačao nakon iznenađujuće slabih podataka s američkog tržišta rada, pri čemu je dolar u jednom trenutku pao na 156,68 jena. Reuters navodi da je kasnije trgovao oko 157,16.

Ali to ne znači da je kriza završena.

Tržišta sada pokušavaju procijeniti hoće li Bank of Japan ponovno povećati kamatne stope. Reuters navodi da su očekivanja mogućeg povećanja u rujnu porasla, a nekoliko članova uprave BOJ-a koji se smatraju sklonijima zaoštravanju monetarne politike održat će javne nastupe prije ključne sjednice 17. i 18. rujna.

Više japanske kamate mogle bi pomoći jenu. Ali imaju i drugu stranu. Ako japanske obveznice postanu privlačnije, japanski kapital ima manje razloga ostajati uložen u inozemstvu. To ponovno otvara pitanje američkih Treasuryja.

Washington se našao između jena i vlastitog duga

Zbog toga aktualna situacija ima gotovo paradoksalnu strukturu. SAD želi stabilniji jen jer njegov nekontrolirani pad može prisiliti Japan na agresivnije poteze. Ali Washington istodobno ne želi da obrana jena izazove velike prodaje američkih državnih obveznica.

Ne želi ni nekontrolirani rast američkih prinosa. A želi zadržati i snažan dolar.

Pokušaj istodobnog ostvarivanja svih tih ciljeva objašnjava zašto smo došli do toliko neuobičajene situacije da Sjedinjene Države prodaju eure kako bi kupovale japanske jene.

To ne znači, kako tvrde neke viralne objave na društvenim mrežama, da je Washington "preuzeo Bank of Japan". Za takvu tvrdnju nema vjerodostojnih dokaza. Stvarna priča dovoljno je ozbiljna i bez toga.

Posebno je zanimljivo da ni među velikim financijskim institucijama ne postoji samo jedno tumačenje događaja.

Financial Times naglašava ranjivost koju je intervencija razotkrila u američkom financijskom sustavu. Goldman Sachs, s druge strane, smatra da upravo mogućnost ovakve intervencije pokazuje snagu dolarskog sustava – ogromnu likvidnost i financijsku infrastrukturu koju druge valute još teško mogu ponuditi.

Obje interpretacije vode prema istom zaključku: jen više nije samo japanska priča.

Kada valuta jedne od najvećih svjetskih ekonomija dođe pod ovakav pritisak, posljedice se prenose preko japanskih banaka i investitora do američkih državnih obveznica, Federalnih rezervi, ECB-a i na kraju cijene novca u velikom dijelu svijeta.

Zato je granica od 163,99 jena za dolar mnogo više od neobičnog broja na valutnom terminalu.

Pokazala je koliko su danas međusobno vezani japanska valuta, američki dug i stabilnost globalnog financijskog sustava – i koliko brzo problem koji započne u Tokiju može postati problem Washingtona, Frankfurta i ostatka svijeta.