Japan vraća kapital kući: Može li to zatresti svjetska tržišta?

Japan ulazi u razdoblje koje bi moglo imati posljedice daleko izvan njegovih granica. Nakon desetljeća iznimno niskih kamatnih stopa, rast prinosa u Japanu i sve glasniji pozivi da se dio ogromnog japanskog kapitala vrati na domaće tržište otvaraju pitanje što bi takav zaokret mogao značiti za američke obveznice, dionice i druga svjetska tržišta.

Posebna pozornost usmjerena je na GPIF, japanski državni mirovinski fond i najveći takav fond na svijetu. Njegova imovina nakon rekordnog dobitka u drugom tromjesečju porasla je na 317,8 bilijuna jena, odnosno oko dva bilijuna dolara. 

Japanska vlada želi potaknuti veća ulaganja mirovinskih fondova u domaću imovinu. Međutim, važno je naglasiti da zasad nema odluke o dramatičnom povlačenju kapitala iz inozemstva. GPIF trenutačno cilja približno po 25 posto portfelja u japanskim obveznicama, stranim obveznicama, japanskim dionicama i stranim dionicama, uz dopuštena odstupanja. 

Upravo zato tvrdnje koje se šire društvenim mrežama da će Japan ‘‘sljedećeg tjedna prodati šest bilijuna dolara američkih državnih obveznica’’ nisu potkrijepljene dostupnim podacima. Japanske ukupne službene devizne rezerve krajem lipnja iznosile su oko 1,29 bilijuna dolara, od čega oko 929 milijardi dolara u vrijednosnim papirima. 

Ipak, iza pretjeranih najava krije se stvaran ekonomski rizik.

Zašto je Japan toliko važan?

Japan je desetljećima imao vrlo niske kamatne stope. Ulagači su zbog toga mogli jeftino posuđivati jene i novac ulagati tamo gdje su mogli ostvariti veći prinos – primjerice u američke obveznice, dionice i druge investicije.

Takva strategija poznata je kao ‘‘carry trade’’.

Pojednostavljeno: posudiš novac tamo gdje je kamata vrlo niska i uložiš ga tamo gdje očekuješ veći prinos.

Problem nastaje kada se uvjeti promijene. Ako ulaganja u Japanu postanu privlačnija, dio ulagača može odlučiti prodati stranu imovinu, vratiti novac u jene i ponovno ga investirati u Japanu.

A riječ je o golemim iznosima. Reuters je nedavno izvijestio da GPIF ima oko 930 milijardi dolara uloženih izvan Japana. Eventualna promjena njegove investicijske politike ipak bi vjerojatnije bila postupna nego nagla. 

Što je volatilnost i zašto je važna?

U ovakvim vijestima često ćete čuti riječ ‘‘volatilnost’’, koja zvuči kompliciranije nego što jest.

Volatilnost jednostavno znači koliko brzo i snažno cijena neke imovine raste i pada.

Primjerice, ako cijena neke dionice mjesecima mirno oscilira između 99 i 101 euro, volatilnost je mala. Ako u nekoliko dana ide sa 100 na 85, zatim na 110 pa ponovno na 90 eura, volatilnost je velika.

Dakle, kada ekonomisti upozoravaju da bi potezi Japana mogli povećati volatilnost, ne tvrde nužno da će tržišta pasti. Govore da bi promjene cijena mogle postati naglije, veće i nepredvidljivije.

U slučaju masovnijeg povratka japanskog kapitala kući, pritisak bi se mogao pojaviti na tržištu američkih obveznica, ali posredno i na dionicama, valutama te drugim vrstama imovine.

Mehanizam je jednostavan: ako veliki ulagači počnu prodavati američke državne obveznice, njihova cijena može pasti, a prinos rasti. Viši prinosi na državne obveznice potom mogu povećati troškove financiranja i učiniti rizičnija ulaganja manje privlačnima.

Zato priču o Japanu vrijedi pratiti. Ne zato što postoje dokazi da će ‘‘sutra biti najgori dan 2026.’’, nego zato što promjena politike u zemlji koja desetljećima predstavlja jedan od najvećih izvora kapitala na svijetu može imati posljedice na tržištima tisućama kilometara dalje.