Minimalna plaća u Bosni i Hercegovini na papiru predstavlja zakonski minimum, no u stvarnosti za mnoge građane znači tek borbu za osnovno preživljavanje, pokazuju iskustva obitelji koje žive od tog prihoda.
Sugovornik Federalne televizije, muškarac koji s obitelji živi od dvije minimalne plaće, opisuje svakodnevicu u kojoj prihodi ne prate troškove života.
U četveročlanoj obitelji dvije minimalne plaće iznose oko 2.154 KM mjesečno, no taj iznos, kako navodi, nije dovoljan za pokrivanje osnovnih troškova.
Sugovornik ističe kako on i supruga rade za minimalnu plaću u tekstilnoj industriji te nemaju dodatnih prihoda, a najveći teret im predstavlja najamnina.
"Radim za minimalnu plaću, oko 1.027 KM. Supruga također radi i ima minimalnu plaću. Kada zbrojimo, to je oko 2.154 KM mjesečno za nas četvero. Na papiru to možda i ne izgleda tako malo, ali u stvarnosti se taj novac istopi već u prvoj polovini mjeseca."
Najamnina, režije i hrana čine najveći dio mjesečnih izdataka. Oko 500 KM odlazi na najamninu, režije iznose između 250 i 300 KM, dok se na hranu potroši između 700 i 800 KM.
"Kad sve to zbrojimo, već smo na granici ili preko onoga što zaradimo, a još nismo ni dotaknuli sve ostale potrebe", kaže sugovornik.
Neplanirani troškovi dodatno pogoršavaju situaciju i često narušavaju ionako krhak kućni proračun.
Sugovornik objašnjava kako školske obveze, odjeća za djecu ili kvarovi u kućanstvu ne mogu čekati, zbog čega se obitelj stalno prilagođava.
"Najviše nas izbace iz ravnoteže neplanirani troškovi. Ako se pokvari perilica rublja ili nešto u stanu, taj mjesec više ne postoji."
Naglašava i kako obitelj nema nikakvu financijsku rezervu.
"Nemamo nikakvu štednju. Kada dođe neplanirani trošak, snalazimo se – posudimo novac, koristimo karticu ili odgodimo neki račun."
Dodaje kako često moraju birati što će platiti.
"Dogodi se da koristimo karticu kako bismo preživjeli do kraja mjeseca. Nekad svjesno odlučimo što ćemo platiti, a što mora čekati."
Stalni pritisak posebno se osjeti u drugoj polovini mjeseca.
"To je stalni stres. Već sredinom mjeseca počnemo razmišljati kako ćemo dalje. Najteže je zbog djece, teško im je objasniti zašto ne mogu sve što i druga djeca."
Zbog ograničenog proračuna mnoge stvari ostaju po strani, uključujući odjeću, obuću i odmor.
"Uvijek govorimo 'sljedeći mjesec ćemo', ali taj sljedeći mjesec nikada ne bude lakši. Djeci uvijek nekako osiguramo što treba, ali sebi kupujemo rijetko."
Na pitanje što bi značilo imati stabilan život, odgovara kako bi obitelji bilo potrebno znatno više prihoda.
"Za normalan život trebalo bi nam barem 3.000 do 3.500 KM mjesečno, da ne razmišljamo svaki dan o osnovnim stvarima. Za mene je siguran život da ne moram birati između hrane i računa."
Ova priča ne predstavlja iznimku, nego obrazac koji se ponavlja u sve većem broju kućanstava u Bosni i Hercegovini, gdje dvije minimalne plaće često znače tek – preživljavanje, prenosi Federalna.