Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli su u subotu napad na Iran. Taj bi napad mogao poremetiti proizvodnju nafte i plina te prouzročiti štetu energetskoj infrastrukturi na Bliskom istoku.
Reutersov bilten Gulf Currents analizirao je stanje u regiji i posljedice napada.
Iran, treći najveći proizvođač u Organizaciji zemalja izvoznica nafte (OPEC), proizvodi oko 4,5 posto svjetske nafte. Iranska proizvodnja iznosi približno 3,3 milijuna barela sirove nafte dnevno, uz dodatnih 1,3 milijuna barela kondenzata i drugih tekućih derivata dnevno, navodi Reuters.
Iranske domaće rafinerije imaju kapacitet prerade od 2,6 milijuna barela dnevno, prema podacima konzultantske tvrtke FGE.
Iran je 2025. godine izvezao gotovo 820.000 barela goriva dnevno, uključujući ukapljeni naftni plin (LPG), što je nešto manje u odnosu na razinu iz 2024. godine.
Iranska postrojenja za proizvodnju nafte i plina koncentrirana su u jugozapadnim pokrajinama – Huzestanu za naftu te Bushehru za plin i kondenzat iz polja Južni Pars.
Iran izvozi oko 90 posto svoje sirove nafte preko otoka Kharg, odakle se transport nastavlja kroz uski Hormuški tjesnac.
Analitičari navode kako bi Saudijska Arabija i ostale članice OPEC-a mogle nadoknaditi eventualni pad iranske ponude korištenjem slobodnih proizvodnih kapaciteta, iako su ti kapaciteti smanjeni zbog povećanja proizvodnje koje je ova skupina provela tijekom protekle godine, prenosi Forbes BiH.
Glavni kupci iranske nafte su privatne kineske rafinerije. Ministarstvo financija Sjedinjenih Američkih Država uvelo je sankcije pojedinim kineskim rafinerijama zbog kupovine iranske nafte.
Kina navodi kako ne priznaje jednostrane sankcije protiv svojih trgovinskih partnera, ali je ipak smanjila uvoz iranske sirove nafte.
Iran je, nastojeći zaštititi svoje zalihe od mogućih američkih napada, izgradio rekordne plutajuće zalihe nafte od oko 200 milijuna barela, što odgovara približno dvodnevnoj globalnoj potrošnji, pokazuju podaci tvrtke Kpler objavljeni 27. veljače.
Iran godinama zaobilazi sankcije koristeći metode poput pretovara nafte s broda na brod na otvorenom moru, prikrivanja stvarnog podrijetla nafte te skrivanja lokacije tankera od satelitskog nadzora.
Iran proizvodi prirodni plin iz plinskog polja Južni Pars, koje čini približno trećinu najvećeg svjetskog rezervoara prirodnog plina.
Taj rezervoar Iran dijeli s Katarom, koji svoj dio naziva Sjeverna kupola.
Zbog sankcija i tehničkih ograničenja, većina plina proizvedenog u Južnom Parsu koristi se za domaće potrebe.
Ukupna proizvodnja plina u Iranu iznosila je 276 milijardi kubičnih metara u 2024. godini, pri čemu je 94 posto potrošeno unutar zemlje, prema podacima Foruma zemalja izvoznica plina.
Izraelski napadi u lipnju prošle godine pogodili su četiri proizvodne jedinice faze 14 elektrane Južni Pars, udaljene oko 200 kilometara od katarskih plinskih postrojenja, od kojih su mnoga razvijena kroz zajedničke projekte s američkim energetskim tvrtkama ExxonMobil i ConocoPhillips.
Katar je tijekom gotovo tri desetljeća zaradio stotine milijardi dolara izvozom ukapljenog prirodnog plina.
Procjenjuje se kako cijeli rezervoar sadrži oko 1.800 bilijuna kubičnih stopa iskoristivog plina, što je dovoljno za opskrbu cijelog svijeta tijekom približno 13 godina.
