Dok Trumpova administracija provodi napad na Iran, važno je razumjeti što se događalo u posljednjih nekoliko tjedana, od 15. siječnja, kada se činilo kako će američki predsjednik ranije narediti zračne napade na Iran.
Prema nekim analitičarima, Trump se ranije "povukao u nekoliko navrata" zbog straha kako bi kineski napredni sateliti mogli pružati potporu snažnom iranskom arsenalu protubrodskih balističkih raketa (ASBM), koji bi se mogao koristiti za napad na nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln.
U međuvremenu je stigao i drugi nosač zrakoplova, USS Gerald R. Ford, jer Bijela kuća vjeruje kako će iransku prijetnju protuzračnim raketnim sustavima biti lakše riješiti s dva nosača zrakoplova nego s jednim.
No ta tvrdnja promašuje širu poantu piše N1. Kina je predvodila svijet u usavršavanju onoga što je poznato kao sposobnost sprječavanja pristupa područja (A2/AD). Danas "koriste Iran kao poligon za testiranje za usavršavanje tog oružja protiv glavnog američkog površinskog ratnog broda – nosača zrakoplova".
Iako bi mogući gubitak Irana kao izvora 14-15 posto kineske nafte mogao biti štetan za Peking, prilika za tajno testiranje ASBM projektila i mogućih sustava za satelitsko praćenje protiv stvarne američke mete više je nego privlačna Pekingu, koji se priprema za napad na Tajvan, tvrde američki analitičari, među kojima je i Brandon J. Weichert.
To nas, prema analitičarima, dovodi do onoga što bi mnogi trebali smatrati primarnom zonom geostrateškog natjecanja i vjerojatnim žarištem velikog sukoba sila – Indo-Pacifikom. Tamo, u onome što je poznato kao Prvi lanac otoka (od tri), Kina je veći dio desetljeća gradila sveobuhvatnu i opsežnu mrežu A2/AD sustava, usmjerenu na jedno: uskratiti američkoj mornarici i ratnom zrakoplovstvu sposobnost projiciranja moći u tom Prvom lancu otoka.
Kineska A2/AD mreža još je opasnija za američke nosače zrakoplova (i druge površinske ratne brodove) nego iranski ASBM arsenal. Ako se Trump suzdržavao zbog strahova povezanih s iranskim ASBM-ovima, a kineski A2/AD sustavi su robusniji i napredniji od iranskih, logično je zaključiti kako je Kina već postigla značajnu nadmoć nad Sjedinjenim Državama u Prvom lancu otoka.
Kako vrijeme bude prolazilo, Kina će učvršćivati i širiti tu nadmoć. Prošle je godine New York Times potvrdio kako je u najnovijem izvješću Pentagona utvrđeno da bi svaka borba između Sjedinjenih Država i Kine u blizini kineskih obala, unutar Prvog lanca otoka, osobito oko Tajvana, rezultirala američkim vojnim porazom.
Impresivna kineska A2/AD mreža uključuje sustave poput serije projektila Dongfeng (DF), koji čine okosnicu mreže raspoređene duž Prvog lanca otoka. Ta mreža uključuje protubrodske balističke projektile (ASBM) DF-26, poznate kao "ubojice nosača zrakoplova", posebno dizajnirane za gađanje američkih nosača.
Tu je i široka uporaba krstarećih projektila za kopnene i protubrodske napade, lansiranih s brodova, zrakoplova i kopnenih lansera, kao dio integrirane A2/AD mreže.
Kina je u međuvremenu izgradila umjetne otoke diljem Južnog kineskog mora, uz neke od najvažnijih svjetskih pomorskih pravaca. Na tim su otocima uspostavili sustav naprednih radara, raketnih lansera i zračnih baza, čime kineskim snagama omogućuju projiciranje moći širom Prvog lanca otoka te istodobno uskraćuju američkim snagama pristup tom prostoru.
To je dio strategije sprječavanja pristupa.
Dio koji se odnosi na uskraćivanje područja uključuje sustave protuzračne obrane poput ruskih S-300 i S-400 te domaće sustave HQ-9 ili HHQ-9. Zajedno stvaraju gust sloj protuzračnih obrambenih "mjehura", što znači kako će neprijateljske snage imati poteškoća u neutraliziranju oružja koje ti sustavi štite.
Elektroničko ratovanje (EW) i kibernetičko ratovanje također su ključni elementi kineskog A2/AD sustava. Kineske se snage obučavaju onesposobiti ili uništiti američke mreže nadzora, izviđanja i komunikacija (ISR) putem elektroničkog ratovanja, kibernetičkih napada ili protunapada. Kibernetički napadi koristili bi se za onesposobljavanje logističke, zapovjedne i kontrolne infrastrukture kako bi se spriječila projekcija američke vojne moći.
To je, prema analizi, poput bacanja pijeska u oko protivnika neposredno prije borbe – protivnik će biti dezorijentiran i zbunjen, što omogućuje zadavanje odlučujućih udaraca na početku sukoba.
Ono što se trenutačno događa na Bliskom istoku nije samo još jedno poglavlje u dugotrajnom američkom sukobu s Iranom. To je "generalna proba za daleko veći, razorniji rat" koji Washington, čini se, ne želi u cijelosti priznati. Iran je tek laboratorij.
Kina je, prema analizi, tihi arhitekt tog opasnog eksperimenta, prateći svaki podatak, usavršavajući sustave ciljanja i pripremajući se primijeniti isti model – u znatno većim razmjerima – u zapadnom Pacifiku.
Slanje više nosača zrakoplova u sporne vode može signalizirati odlučnost, ali istodobno stvara veliku metu.
Najvažniji američki instrumenti projekcije moći – skupi nosači zrakoplova – sve su ranjiviji upravo ondje gdje su najpotrebniji.
