Nakon uspjeha s kamenim vinom, niču plantaže kamenog smilja

Unatoč niskim temperaturama i hladnoj hercegovačkoj buri, na lokaciji Cerno u blizini Ljubuškog nedaleko od prometnice Ljubuški - Čitluk, zatekli smo djelatnike tvrtke Roing kako upravo u tvrdu zemlju, prepunu kamena, ubadaju sadnice u škrtu zemlju. Je li na pomolu, nakon kamenog vina, kameno smilje?

''U tijeku je sadnja ljekovitog bilja, zapravo ovo su sadnice smilja. U ljetnim mjesecima posađena je polovica parcele veličine tri hektara i taj nasad se već dobro primio, vidite krasne primjerke smilja koje je već dostiglo veličinu oko dvadesetak centimetara, a grmovi su zadovoljavajućeg izgleda i neki od njih već imaju žute cvjetove. Nove sadnice moraju u zemlju prije snijega'', kažu radnici na njivi, dodajući kako će se oni sigurno primiti, jer takvom bilju ovaj krš odgovara. I doista na parceli se ima što i vidjeti, usitnjeni kamen preovladava na njoj.

''Ništa za to, ispod je kvalitetna crvenica, jako smo se namučili da kultiviramo ovu parcelu i dovedemo je do procesa sadnje smilja. Planiramo zasaditi još pet hektara, ali to je još sve pod gustim raslinjem i predstoji mukotrpan i skup rad teškim strojevima, miniranje, takozvano riprovanje i frezanje.

Ovaj krš smo najprije ogolili jedan metar u visinu i nakon toga pristupili “finijoj obradi” tla te sad imamo dvije površine, jednu u Ljubuškom, a drugu u Čapljini. Oba nasada su dobro krenula i naši kupci iz Amerike su bili ovdje nedavno i uvjerili se da radovi teku planiranom dinamikom'', kaže Stipe Jukić, suvlasnik tvrtke Roing, jedne od pionira u proizvodnji aromatičnog bilja u Hercegovini, piše Večernji list.

Sadnice koje zabadaju u zemlju donosit će plodove tek za dvije do tri godine, do tada za svoje naručitelje otkupljuju divlje, samoniklo, ljekovito bilje. Zasada berači mogu zadovoljiti njihove potrebe, no njega je sve manje i morali su se odlučiti na ovakav potez. Kako tvrde, ovo ručno sađeno smilje neće biti lošije kvalitete, dapače uvjereni su da će uz dobru obradu zemljišta dati dobre rezultate.

Nakon ove faze sadnje, pristupit će uređenju preostalih pet hektara na ovoj lokaciji.

Podaci Vanjskotrgovinske komore BiH pokazuju da je u 2011. iz BiH izvezeno aromatičnog i ljekovitog bilja u vrijednosti od oko 22 milijuna KM, a uvezeno oko 10, 2 milijuna KM, što je suficit od 12 milijuna KM.

''Smilje se bere u 6. i 7. mjesecu. No, poslije ovih toplih dana i obilnijih kiša je ponovno udarilo, no ono ne smije biti mokro. Bolje zaradim nego većina koja radi na bauštelama, od toga i živimo i školujemo djecu'', kaže Miljenko Crnjac iz Širokog Brijega, koji sakuplja bilje i prodaje ga Roingu.

Traže ga diljem Hercegovine, uberu i predaju u svježem stanju, a vozači iz Roinga redovito nailaze, jednom ili dva puta tjedno, kako se dogovore.

''Beremo ja i Miljenko. Mene je strah zmija, a Miljenko ih se ne boji, i kao da i one znaju, uvijek naletim na njih. No, nikada nemamo problema. Dobro se obučemo, duboke cipele, hlače, rukavice. Ljeti je vruće, ali i to je cijena'', tvrdi Miljenkova supruga.

Suada Salčina, jedna je od većih sakupljača bilja u Hercegovini. Suada je u taj, recimo biznis, uključila cijelu obitelj, ali i svoje susjede i zadovoljna je i radom i primanjima.

''Počeli smo 5. studenoga i tek smo nedavno prekinuli jer je zahladilo, a i natopljeno je vodom pa je lošije kvalitete. Inače beremo mladice duge 5-10 centimetara i dnevno uberemo po dvije tri vreće, dakle 40 do 70 kilograma, ovisno na što se namirimo.

Sa smiljem je najlakše, niti ga sušimo niti se brinemo o njemu. Samo ga uberemo i naplatimo. Teže je s kaduljom. Nju treba sušiti, i puno je posla oko nje. Beremo i bokvicu, mora se od nečega živjeti'', kaže Suada, dok njena kći Edisa kaže kako sam trebao nju pitati o sakupljanju bilja jer ona ubere više bilja od majke.