Hrvatska je prema najnovijim podacima Oxford Economicsa uvjerljivo zauzela prvo mjesto u Europskoj uniji po kumulativnom rastu realnog BDP-a od kraja 2019. do drugog kvartala 2025. godine. Snažan oporavak nakon pandemije, rast turističkih prihoda, značajan priljev EU sredstava te ulaganja u infrastrukturu i energetiku pogurali su hrvatsko gospodarstvo na vrh europske ljestvice.
Prema istoj analizi, Hrvatska je zabilježila rast od gotovo 22% u odnosu na kraj 2019., ostavljajući iza sebe Bugarsku i Poljsku, koje su također nadmašile europski prosjek. Ove tri zemlje – često percipirane kao “nova ekonomijska energija” EU-a – pokazuju da fleksibilnost, strateška ulaganja i brza prilagodba globalnim promjenama mogu rezultirati dugoročnim rastom.
U isto vrijeme, Njemačka – motor europske ekonomije – nalazi se na samom dnu ljestvice, s jedva primjetnim kumulativnim rastom od 2019. godine. Slaba industrijska proizvodnja, visoki troškovi energije, rigidno tržište rada i spora prilagodba digitalnoj transformaciji glavni su razlozi za ovakav rezultat.
Poljska, koja već godinama sustavno ulaže u proizvodnju, energetsku neovisnost i izvozno orijentiranu industriju, bilježi kontinuirani rast od 3,5% godišnje, dok Bugarska profitira od niskih troškova rada i snažnog priljeva stranih investicija.
SAD, iako izvan europskog okvira, nalazi se u samom vrhu globalnog oporavka, s rastom koji nadmašuje većinu europskih zemalja, čime dodatno naglašava izazove pred EU-om. Eurozona u cjelini bilježi skroman napredak, dok su Francuska, Italija i Austrija ostale ispod europskog prosjeka.
Realni BDP mjeri ukupnu proizvodnju dobara i usluga u zemlji, prilagođenu za inflaciju, čime daje realnu sliku gospodarskog rasta. Razdoblje od 2019. do 2025. obuhvaća pandemijski pad, proces oporavka te ekonomske posljedice rata u Ukrajini i energetskih šokova.
Hrvatska je u tom razdoblju uspjela iskoristiti kombinaciju strateških ulaganja, turističkog buma i europskih fondova, što je rezultiralo rekordnim rastom.
S druge strane, najniži rast Njemačke upućuje na strukturalne probleme i sve izraženiju razliku između starih i novih članica EU-a. Ovi podaci potvrđuju da se gospodarsko težište unutar Unije pomiče prema jugoistoku Europe, gdje manja i agilnija gospodarstva trenutno ostvaruju bolje rezultate od tradicionalnih ekonomskih sila.
